U subotu je u Vatikanu održan redoviti konzistorij na kojem je papa Franjo imenovao svoje prve kardinale, njih devetnaest. Na subotnjem je konzistoriju, u još jednom presedanu, bio prisutan i papa u miru, Benedikt XVI., koji je sjedio u prvom redu uz kardinale-biskupe.
S liturgijske strane, u pogledu obreda, konzistorij je bio identičan dvama konzistorijima pape Benedikta iz 2012. Do tada su kardinali na konzistoriju dobivali biretu, kardinalski naslov ili đakonat, i bulu imenovanja; a sljedećega dana, za vrijeme Mise bio bi im dodijeljen i kardinalski prsten. Prije dvije godine, obred je izmijenjen, te se i prsten dodjeljivao na konzistoriju, a ne na Misi. Te su izmjene zadržane i na ovom konzistoriju. Bio je to dio male reforme, u kojoj se nastojalo iz Mise izmjestiti obrede poput dodjeljivanja prstena kardinalima, ili palija metropolitima. Prema službeno objavljenu objašnjenju iz 2012., to je učinjeno kako se Euharistijsko slavlje ne bi prekidalo obredima koji bi mogli otežati pozorno i usredotočeno sudjelovanje u Misi, te kako bi se izbjegao dojam da se radi o sakramentalnom obredu.
Prethodna dva dana, u četvrtak i petak, u Sinodalnoj je dvorani održan još jedan, izvanredni konzistorij na temu obitelji. Papa Ivan Pavao II. održao je šest izvanrednih konzistorija, od kojih nijedan nije bio vezan uz redovite i javne konzistorije na kojima se imenuju novi kardinali. Benedikt XVI. je 2006., prije svoga prvog konzistorija, uveo susret s Kardinalskim zborom, pod manje formalnim nazivom "dan razmatranja i molitve", sa željom ne samo čuti njihova mišljenja o pojedinim temama, nego i samim kardinalima omogućiti bolje međusobno upoznavanje. Takva je praksa nastavljena uoči sljedećih Benediktovih konzistorija, s jedinim izuzetkom posljednjega, održanog u studenom 2012., na kojem je imenovano tek šest kardinala. Bio je to ujedno i drugi najmalobrojniji konzistorij u posljednjih 50 godina; manje je kardinala imenovano samo u posljednjem konzistoriju Pavla VI., 1977., kada je jedan od četvorice novih kardinala bio tadašnji nadbiskup Münchena i Freisinga, Joseph Ratzinger.
Četverodnevni susret Kardinalskoga zbora zaključen je jučer Misom u Bazilici sv. Petra, koju je predvodio Papa, a koncelebrirali svi kardinali.
Novim kardinalima dodijeljeni su kardinalski naslovi ili đakonati u Rimu. Zanimljivo je primijetiti da je kard. Parolin, državni tajnik i prvi kardinal imenovan u sadašnjem pontifikatu (tzv. prima creatura), dobio nanovo uspostavljeni kardinalski naslov, crkvu sv. Šimuna i Jude Tadeja u zoni Torre Angela, koja se nalazi na istočnom rubu Rima, izvan gradske obilaznice. Uz nju, uspostavljena su još dva nova kardinalska naslova u crkvi sv. Jakova in Augusta, i u crkvi sv. Angele Merici. Od drevnih kardinalskih naslova vrijedi spomenuti da je crkva sv. Krizogona (naslov iz V. stoljeća) dodijeljena kard. Yeom Soo Jungu, seulskom nadbiskupu; sv. Marija u Trastevereu kardinalski je naslov kard. Capoville, tajnika bl. Ivana XXIII.; naslovnik sv. Cecilije je kard. Bassetti, nadbiskup Perugie, a đakonat sv. Kuzme i Damjana dodijeljen je kard. Stelli, prefektu Kongregacije za kler.
Otkako je papa Pavao VI. 1970. godine motu proprijem oduzeo pravo sudjelovanja i aktivnoga glasa u konklavi kardinalima koji su navršili 80 godina, uobičajilo se imenovati kardinalima klerike, starije od 80 godina, koji nisu na čelu nekoga rimskog dikasterija ili istaknute biskupije, ali im je aktualni papa želio odati svojevrsno priznanje za "životno djelo". S tom je praksom započeo papa Ivan Pavao II., kad je 1983. imenovao kardinalima latvijskoga biskupa Julijansa Vaivodsa, i francuskoga teologa Henrija de Lubaca, te je tijekom svoga pontifikata imenovao ukupno dvadeset takvih kardinala, a Benedikt XVI. još šesnaest. U toj se skupini mogu naći pastiri, teolozi, povjesničari, diplomati, režimski mučenici, patrijarsi, sveučilišni rektori i profesori, kurijalni djelatnici, glazbenici…
Još jedna zanimljivost s konzistorija tiče se glazbe. Uza zbor Sikstinske kapele koji redovito pjeva na papinskim liturgijama, u subotu i nedjelju kao gosti pjevali su članovi zbora Westminsterske katedrale iz Londona. Taj svjetski poznat zbor ostao je zapamćen po vrhunskoj izvedbi i izboru sakralne glazbe za vrijeme posjeta pape Benedikta Londonu, 2010. godine. Kardinalsko promaknuće njihova nadbiskupa bilo je prigoda da se zbor nađe u Rimu. Prema opisu na njihovoj stranici, to je jedini katolički katedralni zbor koji svakodnevno pjeva Misu i Večernju, s repertoarom gregorijanskog korala i sakralnim djelima engleskih i europskih skladatelja, kao što se može vidjeti iz njihova tjednoga programa.
Osim zajedničkoga reperotara sa Sistinom, londonski je zbor na konzistoriju pjevao šesteroglasni motet irskoga skladatelja Charlesa Villiersa Stanforda Beati quarum via. (Isto je djelo, između ostalih, pjevao zbor njima susjedne Westminsterske opatije, anglikanske, koji je jednako kvalitetnim izvedbama tijekom Benediktova posjeta Opatiji "zaradio" poziv u Vatikan za svetkovinu sv. Petra i Pavla, 2012., kada su pjevali na papinoj Misi.)
Na nedjeljnoj misi zbor je Westminsterske katedrale pjevao također šesteroglasan motet renesansnog španjolskog skladatelja Francisca Guerrera, O Sacrum convivium.
Nema komentara:
Objavi komentar