58. Ovog dana, kad »je žrtvovan Krist naša Pasha«,[63]
Crkva razmišlja Muku svoga Gospodina i Zaručnika i klanja se Križu, spominje se
svog izlaska iz boka Krista usnuloga na križu i moli za spas svega svijeta.
59. Crkva u ovaj dan, po prvotnoj predaji, ne slavi
Euharistije; sveta pričest se vjernicima dijeli jedino unutar slavlja Muke
Gospodnje, bolesnima pak koji u tom slavlju ne mogu sudjelovati, može se nositi
u bilo koje doba dana.[64]
60. Veliki petak Muke Gospodnje obavezan je dan pokore u
cijeloj Crkvi i to nemrsom i postom.[65]
61. Danas se strogo zabranjuje slavljenje sakramenata,
izuzev sakramenata Pokore i Bolesničkog pomazanja.[66] Sprovod
neka se slavi bez pjevanja, orgulja i zvonjenja zvona.
62. Preporučuje se da se danas Služba čitanja i Jutarnja
slave u crkvama uz sudjelovanje vjernika (usp. br. 40).
63. Slavlje Muke Gospodnje neka se obavi u popodnevne sate i
to oko petnaest sati (15 h). Pastoralni razlog će možda savjetovati da se
izabere prikladniji sat, kad bi se naime narod mogao lakše okupiti: npr. tamo
od podne ili u kasnije sate, ali ne preko dvadeset prvog sata (21 h).[67]
64. Red liturgijskog čina Muke Gospodnje (služba riječi,
klanjanje križu i sveta pričest) proizlazi iz stare predaje Crkve i neka ga
nitko na svoju ruku ne mijenja.
65. Svećenik i službenici u šutnji idu k oltaru bez
pjevanja. Ako treba reći koju riječ uvoda, nek se kaže prije ulaska službenika.
Svećenik i službenici iskažu počast oltaru i padnu ničice na
lica; ova prostracija, vlastita obredu ovog dana, neka se marljivo čuva, a
znači kako poniženje »zemaljskog čovjeka«[68] tako
žalost i bol Crkve. A vjernici za vrijeme ulaska službenika stoje te poslije
kleknu i tiho mole.
66. Čitanja nek se čitaju potpuno. Pripjevni psalam i pjesma
prije Evanđelja nek se na uobičajeni način pjevaju. A povijest Muke Gospodnje
po Ivanu nek se pjeva ili čita na isti način kao prethodne nedjelje (usp. br.
33). Pošto povijest Muke bude dovršena, nek se drži homilija, a na kraju
homilije mogu se vjernici pozvati da kratko vrijeme nastoje razmišljati.[69]
67. Sveopća molitva neka bude prema obrascu i obliku od
starine predanom i to u čitavom opsegu nakana, jer dobro označava sveopću snagu
muke Kristove, koji je za spas svega svijeta visio na križu. Mjesnom ordinariju
je dopušteno u velikoj javnoj potrebi dopustiti ili odrediti da se doda posebna
nakana.[70]
Iz broja molitava što ih pruža Rimski misal dopušteno je
svećeniku odabrati one koje bolje odgovaraju mjesnim prilikama, ali tako da se
sačuva red nakana, što se obično predlaže za sveopću molitvu.[71] [Prema posljednjem tipskom izdanju Rimskoga misala, iz 2002.,
nije moguće birati nakane, nego ih treba moliti sve, bez izostavljanja.]
68. Za pokazivanje križa neka taj bude dosta velik i lijep i
neka se izabere prvi ili drugi obrazac što stoji u misalu. Neka se ovaj obred
izvrši svečanošću koja je dostojna ovog otajstva našega spasenja: i poziv na
pokazivanju križa i odgovor naroda neka se pjeva i nek se ne propusti šutnja
puna poštovanja poslije svakog poklona, dok svećenik stoji i drži uzdignut
križ.
69. Neka se križ pruži na poklon svakome vjerniku, jer je
osobni poklon križu poglaviti element u ovom slavlju i neka se samo u
preobilnom mnoštvu naroda upotrijebi obred poklona sviju zajedno.[72]
Neka se za klanjanje dade samo jedan križ, jer to traži
istinitost znaka. Za klanjanja križu neka se pjevaju antifone »Prijekori« i
himan, jer na liričan način dozivaju u pamet povijest spasenja[73] ili
druge prikladne pjesme (usp. br. 42).
70. Svećenik neka pjeva poziv na molitvu Gospodnju, koju će
svi otpjevati. Mir se ne daje. Pričest se vrši po obredu opisanom u misalu.
Dok traje pričest može se pjevati psalam 21. ili druga
prikladna pjesma. Kad završi pričest, čestičnjak se odnese na pripravljeno
mjesto izvan crkve.
71. Poslije slavlja neka se oltar ogoli, a ostavi se samo
križ s četiri svijeće. Neka se u crkvi pripravi prikladno mjesto (npr. kapela
odlaganja u kojoj se od četvrtka čuvala Euharistija), gdje će se smjestiti
Gospodnji križ da mu se vjernici mogu pokloniti, cjelivati ga i zadržati se u
razmišljanju.
72. Pobožne vježbe, kao što su Križni put, procesije Muke i
spomen boli Blažene Djevice Marije, ne treba nipošto zanemariti iz pastoralnih
razloga. Tekstovi i pjesma nek se prilagode duhu liturgije toga dana. A sat
pobožnih vježbi nek se tako uskladi sa satom glavnoga slavlja, da se očituje
kako liturgijski čin po svojoj naravi daleko nadvisuje sve ove pobožne vježbe.[74]
(Kongregacija za bogoštovlje,
Okružnica o pripremi i
slavljenju vazmenih blagdana, 16. siječnja 1988.)
[63] 1 Kor 5:7.
[64] Usp. Rimski misal, Petak muke Gospodnje, br. 1, 3.
[65] Pavao VI., Apostolska konstitucija Paenitemini, II, 2; AAS 58 (1966.), 183; Zakonik kanonskog prava
kan. 1251.
[66] Usp. Rimski misal, Petak muke Gospodnje, br. 1. Zbor za bogoštovlje, Izjava Ad Missale Romanum, u Notitiae 13 (1977.), 602.
[67] Usp. isto, br. 3; Sveti zbor obreda, Ordinationes et declarationes circa
Ordinem hebdomadae sanctae instauratum, (1. veljače 1957.), br. 15; AAS 49
(1957.), 94.
[68] Usp. isto, br. 5, druga molitva.
[69] Usp. isto, br. 9; Usp. Biskupski ceremonijal, br. 319.
[70] Usp. isto, br. 12.
[71] Usp. Rimski misal, Opća uredba, br. 46.
[72] Usp. Rimski misal, Petak muke Gospodnje, br. 19.
[73] Usp. Mih 6, 3-4.
[74] Usp. II. vatikanski sabor, Konstitucija o
svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium,
br. 13.
Nema komentara:
Objavi komentar