Paschalis Sollemnitatis: Večernja Misa Velikog četvrtka

44. »Misom koja se slavi u večernjim satima četvrtka Velikog tjedna, Crkva započinje Vazmeno trodnevlje i nastoji proslaviti onu posljednju večeru kojom je Gospodin one noći kad bijaše predan, jer je ljubio do kraja svoje koji bijahu u svijetu, svoje tijelo i krv pod prilikama kruha i vina Bogu Ocu prinio i apostolima dao da jedu te zapovjedio njima i njihovim nasljednicima u svećeništvu da ih prinose«.[50]

45. Svu pažnju duha treba usmjeriti na otajstva koja se spominju poglavito u misi, to jest ustanovljenje Euharistije, ustanovljenje Svećeničkog reda i zapovijed Gospodnju o bratskoj ljubavi. To treba u homiliji rasvijetliti.

46. Misa Gospodnje večere nek se slavi u večernje sate, u vrijeme koje je prikladnije za sudjelovanje cijele mjesne crkvene zajednice. Koncelebrirati mogu svi svećenici, iako su toga dana već koncelebrirali misu Krizme ili ako za dobro vjernika trebaju slaviti drugu misu.[51]

47. Doista, gdje to traži pastoralni razlog, može mjesni Ordinarij dozvoliti u crkvama i kapelama drugu misu u večernje sate, a u slučaju prave potrebe i u jutarnje sate, za vjernike koji ni na koji način neće moći sudjelovati u večernjoj misi. Neka se ipak pazi da ne bi ovakva slavlja bila na dobro privatnih osoba ili malih posebnih grupa te da ne bi bila na uštrb glavnoj misi.

Prema prastaroj crkvenoj predaji, ovaj dan se zabranjuju sve mise bez naroda.[52]

48. Svetohranište neka prije slavlja bude potpuno prazno.[53] Hostije za pričest vjernika moraju se posvetiti u samom slavljenju žrtve.[54] Neka se posveti dovoljno kruha i za dijeljenje pričesti slijedećeg dana.

49. Za čuvanje presv. Sakramenta neka se pripravi kapela i neka se tako primjereno ukrasi da poziva na molitvu i meditaciju; izričito se preporučuje stroga trijeznost koja je u skladu s liturgijom ovih dana, a zloporabe neka se izbjegnu ili uklone.[55]

Kad je svetohranište smješteno u kapeli, odijeljenoj od glavne crkvene dvorane, izvrsnije je u njoj (kapeli) pripraviti mjesto odlaganja i klanjanja.

50. Dok se pjeva himan »Slava Bogu na visini«, prema običajima mjesta, zvone zvona, a kad on završi, šute sve do »Slava Bogu na visini« Vazmenog bdjenja, osim ako Konferencija biskupa ili mjesni Ordinarij, smatra li to zgodnim, odredi drugačije.[56] U isto vrijeme mogu se orgulje i druga glazbala upotrebljavati samo za podržavanje pjevanja.[57]

51. Pranje nogu odabranim muževima koje po predaji biva ovog dana znači službu i ljubav Krista koji je došao »ne da mu služe nego da služi«.[58] Izvrsnije je da se ova predaja čuva i u svom vlastitom značenju tumači.

52. Darovi za siromahe, sabrani osobito u korizmi kao plod pokore, mogu se predstaviti u ophodu donošenja darova, dok narod pjeva »Gdje je ljubav«.[59]

53. Prikladnije je da u času pričesti đakoni, akoliti ili izvanredni djelitelji uzmu Euharistiju s oltara da bi je kasnije odnijeli bolesnicima koji će se pričestiti kod kuće. Na ovaj se način bolesni mogu potpunije sjediniti s Crkvom koja slavi.

54. Izmolivši popričesnu molitvu, obrazuje se ophod, kojim se pod vodstvom križonoše, sa zapaljenim svijećama i kadionicom s dimom kada, presveti Sakrament nosi po crkvi na mjesto gdje će se čuvati. Dotle se pjeva himan »Usta moja« ili druga euharistijska pjesma.[60] Prijenosa i odlaganja presv. Sakramenta ne može biti, ako se u istoj crkvi ne održava slavlje Muke Gospodnje na Veliki petak.[61]

55. Sakrament neka se položi u zatvoreno svetohranište ili u čestičnjak. Neka nikada ne bude izlaganja u pokaznici.

Svetohranište ili čestičnjak neka nemaju oblik groba, neka se i sam izraz »grob« izbjegava: kapela se odlaganja naime ne pripravlja da bi označavala »ukop Gospodinov« nego za čuvanje euharistijskog kruha za dijeljenje pričesti na Veliki petak Muke Gospodnje.

56. Neka se vjernici pozovu da poslije mise Gospodnje večere pristojno vrijeme noći provedu u dužnom klanjanju u crkvi pred presv. Sakramentom, koji se ove noći u njoj svečano čuva. Ako je zgodno, može se dok traje euharistijsko klanjanje čitati neki odlomak Evanđelja po Ivanu (gl. 13-17). Ipak nakon ponoći neka klanjanje bude bez vanjske svečanosti, jer je već započeo dan Muke Gospodinove.[62]

57. Po završetku mise nek se oltar slavljenja ogoli. Korisno je da se križevi u crkvi zastru crvenim ili ljubičastim velom, ako nisu bili zastrti već u subotu prije V. korizmene nedjelje . Neka se ne pale svijeće pred slikama svetaca.

(Kongregacija za bogoštovlje,

Okružnica o pripremi i slavljenju vazmenih blagdana, 16. siječnja 1988.)

---

[50] Usp. Biskupski ceremonijal, br. 297.

[51] Usp. Rimski Misal, Večernja misa Gospodnje večere.

[52] Usp. Isto.

[53] Usp. Isto, br. 1.

[54] Drugi vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, br. 55; Sveti zbor obreda, Instrukcija Eucharisticum mysterium, (25. svibnja 1967.), br. 31. AAS 59 (1967.) 557-558.

[55] Sveti zbor obreda, Dekret Maxima redemptionis nostrae mysteria (16. studenoga 1955.), br. 9, AAS 47 (1955.) 805.

[56] Usp. Rimski misal, Večernja misa Gospodnje večere.

[57] Usp. Biskupski ceremonijal, br. 300.

[58] Mt 20,28.

[59] Usp. Biskupski ceremonijal, br. 303.

[60] Usp. Rimski misal, Večernja misa Gospodnje večere, br. 15-16.

[61] Usp. Sveti zbor obreda, Izjava 15. ožujka 1956. br. 3, AAS 48 (1956.), 153; Sveti zbor obreda, Odredbe i izjave o Obnovljenom redu svetog tjedna, (1. veljače 1957.) br. 14; AAS 49 (1957.), 93.

[62] Usp. Rimski misal, Večernja misa Gospodnje večere, br. 21; Sveti zbor obreda, Dekret Maxima redemptionis nostrae mysteria (16. studenoga 1955.) br. 8-10; AAS 47 (1955.), 845.