73. Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodnjeg groba
te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje,[75]
očekujući njegovo uskrsnuće. Toplo se preporučuje da se Služba čitanja i
Jutarnja slavi uz sudjelovanje naroda (usp. br. 40).[76] Gdje
to nije moguće, neka se predvidi služba Božje riječi ili pobožna vježba,
primjerena otajstvu toga dana.
74. U crkvi se mogu vjernicima na štovanje izložiti slika
Krista raspetoga ili kako leži u grobu ili silazi u podzemlje, koja prikazuje
otajstvo Velike subote, kao i slika Blažene Djevice Marije žalosne.
75. Danas se Crkva strogo uzdržava od misne žrtve.[77] Sveta pričest se može dati samo na način popudbine. Treba uskratiti slavljenje ženidbe kao i slavljenje drugih sakramenata, izuzev sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja.
76. Nek se vjernici pouče o posebnoj naravi Velike subote.[78]
Blagdanski običaji i predaje, vezane uz ovaj dan, zbog vazmenog slavlja koje je
nekada bilo anticipirano na Veliku subotu, nek se sačuvaju za noć i dan Vazma.
(Kongregacija za bogoštovlje,
Okružnica o pripremi i
slavljenju vazmenih blagdana, 16. siječnja 1988.)
Nema komentara:
Objavi komentar