subota, 19. rujna 2015.

Prisutni, odsutni i iznenađenja na predstojećoj sinodi

Tko je uvršten, a tko ne među sinodolne oce koje je osobno izabrao Papa Franjo. Među isključenima je kardinal Antonelli. Belgija i Grčka čudno prezastupljene. Novi plan rada, ovog puta bez sažetka na polovici rada.

Piše: Sandro Magister, www.chiesa

VATIKAN, 17. rujna 2015. – Nekoliko dana prije svoga putovanja na Kubu i Sjedinjene Države, papa Franjo upotpunio je popis sudionika na sinodi o obitelji, koja počinje 4. listopada, s 45 imena po svom izboru:


Sinoda će trajati tri tjedna. A Franjo je već otkrio – u intervjuu s Autom Vistas Miguel s portugalskog Radija Renascença – da će „svaki tjedan biti rasprava o jednom poglavlju“, od tri, u koja je podijeljen pripremni dokument.


Tako, ovoga puta neći biti “Relatio post disceptationem” nakon polovice rada, nakon prve faze slobodne rasprave o svemu, kao na sinodi u listopadu 2014.:


Neće biti ni završne poruke ovoga puta, imajući u vidu da više nema, kao prije, povjerenstva zaduženoga da je napiše. Prošle godine, na čelu povjerenstva bili su kardinal Gianfranco Ravasi i rektor Papinskoga katoličkog sveučilišta u Argentini, Víctor Manuel Fernández. Ovaj drugi, blizak suradnik Jorgea Marija Bergoglia, jedan je od 45 onih koje je Papa osobno izabrao, ali ovoga puta bez neke osobite uloge.

Nema više niti povjerenstva za razrješavanje konflikata, kao na sinodama prije 2014.

Glavni tajnik Lorenzo Baldisseri, posebni tajnik Bruno Forte, glavni relator Péter Erdő, i četiri predsjednika delegata, André Vingt-Trois, Antonio G. Tagle, Raymundo Damasceno Assis, i Wilfried Fox Napier, isti su kao i 2014.

Ali u usporedbi s prijašnjim zasjedanjima, ima velikih promjena među onima koji sudjeluju na sinodi kao predstavnici svojih biskupskih konferencija. Njihova su imena već obznanjena prošlih mjeseci, prema redoslijedu glasanja, i također s naznakom drugoplasiranoga. Četvorica od njih zamijenili su izabranoga, u delegacijama iz Hrvatske, Gvineje, Kube i Meksika.

Tu su zatim oni koji će sudjelovati na sinodi zbog svoje službe, naime poglavari različitih istočnih katoličkih Crkava i čelnici dikasterija Rimske kurije.

Među njima više nisu, izgubivši svoje položaje, kardinali Zenon Grocholewski i Raymond Leo Burke. A potonji je osobito primjetno odsutan. Burke je bio i jest jedan od najodlučnijih branitelja tradicionalne doktrine i pastoralne skrbi o ženidbi. Papa ga je poslao u prisilnu mirovinu nakon sinode 2014. godine, i sada je bio oprezan da ga ne uvrsti među 45 sinodalnih otaca po svom izboru.

Kojih je znatno više od prošlogodišnjih 26. Franjo je upecao neke od novih između drugoplasiranih na glasanju u biskupskim konferencijama. To je slučaj, na primjer s Novozelanđaninom Johnom Atcherleyem Dewom, kojega je imenovao kardinalom, i Blaseom J. Cupichem iz Sjedinjenih Država, kojega je promaknuo za nadbiskupa Chicaga, obojica su aktivni članovi progresivnoga krila.

Još jedan kojega je Papa upecao između drugoplasiranih je biskup Ghenta, Lucas Van Looy. S kojim se broj sinodalnih predstavnika iz male i oronule belgijske Crkve poveća na trojicu, svi istaknuti članovi progresivnoga krila, i protivnici svoga primasa, nadbiskupa Mechelena-Bruxellesa, Andréa Léonarda, kojega papa Bergoglio nikada nije htio imenovati kardinalom, i sada ga čak nije uvrstio ni među sinodalne oce po svom izboru.

Druga dva predstavnika belgijske Crkve na sinodi su biskup Antwerpena, John Jozef Bonny, godinama blizak suradnik kardinala Waltera Kasper, koji je još više od njega gurao u reformskom smjeru, i osamdesetogodišnji kardinal Godfried Danneels, kojeg je osobno imenovao Bergoglio, čiji je izbor on odlučno podržavao izvan Sikstinske kapele, 2013.

Druga prezastupljena nacionalna Crkva je ona iz Grčke, zemlje u kojoj je vrlo malo katolika. Izabranom predstavniku, Fragkiskosu Papamanolisu, umirovljenom biskupu Syrosa, Papa je odlučio dodati Ioannisa Spiterisa, nadbiskupa Krfa, Zakintosa i Kefalonije, upravo onih otoka gdje je u XVI. stoljeću Tridentski sabor, prema upitnoj prosudbi „La Civiltà Cattolica“ dopustio ponovno sklapanje ženidbe za katolike, kao i za pravoslavce:


Drugoplasirani u raznim zemljama također uključuju vodeće osobe konzervativnoga krila, kao što su Salvatore J. Cordileone u Sjedinjenim Državama, Ignatius Ayau Kaigama u Nigeriji, Olivier de Germay u Francuskoj, Héctor Rubén Aguer u Argentini, José Antonio Eguren Anselmi u Peruu, Klaus Küng u Austriji, Juan Antonio Reig Plá u Španjolskoj.

Franjo nije izabrao nijednoga od njih među sinodalne oce koje je sam imenovao.

Ipak, najuočljivije odsustvo s popisa četrdesetpetorice mogao bi biti kardinal Ennio Antonelli, koji je autoritet u materiji koja se ispituje na sinodi, petogodišnji predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj, i organizator dvaju svjetskih susreta koji su prethodili onom koji će se uskoro održati u Philadelphiji: u Mexico Cityju 2009., i u Milanu 2012.

Posljednjih mjeseci, Antonelli je u više navrata upozoravao na omalovažavanje sakramenta braka, koje bi po njegovom sudu, moglo proizići iz nekih od reformstičkih prijedloga:


Ali očito, njegov se put nije susreo s Papinim, koji je preferirao imenovati drugoga veterana iz ove materije, ali daleko više susretljivoga, kardinala Dionigija Tettamanzija, kojega je Franjo nedavno zadužio za proučavanje novonajavljene vatikanske kongregacije za „laike, obitelj i život“.

Osim Antonellija, sedamnaest drugih kardinala nedavno su progovorili u obranu tradicionalnoga nauka i pastoralne skrbi o žendibi, u dvije višeautorske knjige, objavljene ovoga mjeseca na nekoliko jezika:


No, samo će šest njih sudjelovati na sinodi, a samo dvojica od toga na Papin poziv: kardinali Carlo Caffarra, iz Italije, i Philippe N. Ouédraogo, iz Burkine Faso.

Od ostalih, u skupštinu će ući, po pravu službe zbog položaja koji zauizmaju: Gvinejac Robert Sarah, Indijac Baselios Cleemis Thottunkal i Etiopljanin Berhaneyesus D. Souraphiel. I jedan kojeg su izabrali biskupi njegove zemlje: Venecuelac Jorge Urosa Savino.

Osim sinodalnih otaca, desetci osoba bez prava glasa sudjelovat će na skorom zasjedanju, kao pomoćnici posebnoga tajnika, gosti, delegati nekatoličkih kršćanskih crkava.

Među 23 asistetnta nadbiskupa Brune Fortea, samo ih je šest bilo i na prošloj sjednici sinode: oci Bruno Esposito, Maurizio Gronchi, Sabatino Majorano, i Georges Henry Ruyssen, te supružnici Francesco i Giuseppina Miano.

Svi ostali su novi. I po prvi put uključuju barem jednoga predstavnka Papinskoga instituta za studij braka i obitelji Ivan Pavao II., koji je, nevjerojatno, do sada bio izostavljen: podpredsjednika Joséa Granadosa.

Gosti su također brojniji nego prije, i gotovo svi su novoimenovani. Među njima je Lucetta Scaraffia, bivša profesorica suvremene povijesti na rimskom Sveučilištu La Sapienza, i koordinatorica za „Donne Chiesa Mondo“, mjesečnog dodatka u L'Osservatore Romano. 

Tu je zatim i koptski svećenik Garas Boulos Garas Bishay, župnik župe Marije Djevice Kraljice Mira, župe u Sharm el-Sheikhu, koja je izgrađena zahvaljujući pomoći od Suzanne Thabat, kriptokatoličke supruge bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka.

-------

Papa pozvao župnika iz Trsta na Sinodu

Među 45 sinodalnih otaca koje je osobno imenovao papa Franjo, također su dvojica jednostavnih župnika, obojica Talijani, jedan iz biskupije Perugia, i jedan iz biskupije Trst.

Tršćanski župnik, Robert Rosa, pedesetdevetogodišnjak, iz župe sv. Jakova Apostola, ispripovjedio je u intervjuu za dnevne novine iz svoga grada, "Il Piccolo", kako je saznao za imenovanje osobno od Pape:

> Quella telefonata ad agosto: "Pronto, sono papa Francesco" [Telefonski poziv iz kolovoza: "Halo, ovdje papa Franjo"]

Dva su odlomka iz intervjua osobito zanimljiva.

Prvi rasvjetljuje kako i zašto se Franjo iznenada usmjerio na određene osobe, koje do tada nije poznavao.

Don Rosa pripovijeda kako je poslao Papi pismo sa svojim razmišljanjem o ženidbi i obitelji, jedno od brojnih pisama koji svakodnevno stižu u Dom sv. Marte. Franjo ga je pročitao, morao je biti dirnut, i nije učinio ništa drugo nego podigao slušalicu: "Ovdje papa..."

Drugi je gdje don Rosa iznosi svoje razmišljenje o pričesti za razvedene i povnovno vjenčane.

Na pitanje: "Hoće li sinoda prihvatiti otvaranje koje je trasirao Papa?", svećenik odgovara.

"Vjerujem da hoće. To su problemi koji se ne mogu ignorirati, i kojima se mora pristupiti s poštovanjem, i koje će sinoda, s pravom, uzeti u razmatranje. Opća je tendencija otvaranje. U svakodnevnom svećeničkom životu, uvijek je potrebno puno mudrosti i ravnoteže u procjeni pojedinih situacija. Upravo sinoda podsjeća da osoba dolazi prije svega, a poslije ćemo vidjeti što Gospodin predlaže Crkvi ovih dana."

Nema komentara:

Objavi komentar