Paschalis Sollemnitatis: Vazmeno otajstvo općenito

III. Vazmeno otajstvo općenito

38. Najveća otajstva ljudskog otkupljenja slavi Crkva svake godine od večernje mise Velikog četvrtka Gospodnje večere do Večernje Nedjelje uskrsnuća. Ovo se vrijeme ispravno zove “trodnevlje raspetoga, ukopanog i uskrsnulog”[42]; dapače zove se “Vazmeno trodnevlje”, jer se u njemu uprisutnjuje I izvršuje otajsvo Vazma, to jest prijelaza Gospodnjeg s ovoga svijeta k Ocu. Slavljenjem ovog otajstva Crkva se, po liturgijskim i sakramentalnim znakovima, intimnim zajedništvom pridružuje Kristu, svome Zaručniku.

39. Sveti vazmeni post je prva dva dana Trodnevlja, u koje Crkva prema prvotnoj predaji “jer je uzet Zaručnik”[43], posti. Na Veliki petak Muke Gospodnje, neka se svuda slavi post s nemrsom, a preporučuje se da se produži i na Veliku subotu, tako da Crkva, uzdignuta i otvorena duha, stigne k radostima Nedjelje uskrsnuća[44].

40. Preporučuje se zajedničko slavljenje Službe čitanja i Jutarnje na Veliki petak Muke Gospodnje a tako i na Veliku subotu. Izvrsnije je da u tom slavlju sudjeluje biskup, u stolnoj crkvi, koliko je moguće, s klerom i narodom[45].

Ova služba, koja se nekad zvala “Officium tenebrarum”, neka dobije dostojno mjesto u pobožnosti kršćanskih vjernika, da se u iščekivanju navještaja uskrsnuća pobožno razmišlja muka, smrt i ukop Gospodinov.

41. Za uredno izvršenje slavlja Vazmenog trodnevlja traži se prikladan broj službenka i poslužnika (ministranata) koji moraju biti pomnjivo poučeni o onome što će sami vršiti. A pastiri neka ne propuste i vjernicima na što je moguće bolji način protumačiti značenje i red ovih slavlja i pripraviti ih na djelatno i plodno sudjelovanje.

42. Pjevanje naroda kao i službenika i svećenika slavitelja ima posebnu važnost u slavljenju Velikog tjedna i naročito u Vazmenom trodnevlju, jer svetkovini ovih dana više priliči, a i zato što obrasci primaju svoju najveću snagu kad se izvode pjevajući.

Pozivaju se Konferencije biskupa, ako se nisu već za to pobrinule, da predlože melodije za obrasce i usklike kojih ne bi trebalo nikada izgovarati bez pjevanja. To su:

a) sveopća molitva na Veliki petak muke Gospodnje; poziv đakona, ako dolazi, ili usklik naroda;

b) pjesma za pokazivanje Križa ili klanjanje;

c) usklici za ophod s uskrsnom svijećom i za samu pohvalnu pjesmu, responzorijalni “Aleluja”, litanije svih svetih, i usklik nakon blagoslova vode.

Neka se olako ne propuštaju liturgijski tekstovi pjesama za sudjelovanje naroda; neka se njihovi prijevodi na narodni jezik ukrase melodijama. Ako ti tekstovi za pjevanu liturgiju na narodnom jeziku još ne postoje, neka se u međuvremenu izaberu njima slični tekstovi. Neka se prikladno priredi vlastiti repertoar ovih slavlja, koji će se samo u njima upotrebljavati. Predlaže se posebno:

a) pjesme za blagoslov palmi i ophod palama i za ulaz u crkvu;

b) pjesmu za ophod svetih ulja;

c) pjesma za procesiju donošenja darova u misi Gospodnje večere i himan za ophod kojim se presveti sacrament prenosi u kapelu polaganja;

d) odgovori za psalme na Vazmenom bdjenju i pjesma za škropljenje vodom. Nek se pribave prikladne melodije i za povijest Muke, vazmeni hvalospjev i blagoslov krsne vode, kako bi olakšale pjevanje ovih obrazaca.

U većim crkvama neka se upotrebljava veliko blago svete glazbe, kako stare tako i današnje; neka se ipak uvijek predvidi prikladno sudjelovanje naroda.

43. Izvrsnije je da male redovničke zajednice, bilo kleričke ili nekleričke i druge laičke zajednice sudjeluju u slavljenju Vazmenog trodnevlja u većim crkvama[46].

Isto tako, gdje ne može biti dovoljnog broja sudionika, ministranata i pjevača, neka se ne vrše slavlja Vazmenog trodnevlja, a vjernici neka se sastanu zajedno u nekoj većoj crkvi.

I tamo gdje je više malih župa povjereno jednom prezbiteru, izvrsnije je da se njihovi vjernici skupe, ukoliko je moguće, u glavnoj crkvi i tamo sudjeluju u ovim slavljima.

Ali je zbog duha vjernika, gdje župnik ima na brizi dvije ili više župa, u kojima sudjeluju brojni vjernici i slavlja se mogu vršiti uz dužno poštovanje i svečanost, njemu dopušteno slavlje Vazmenog trodnevlja ponavljati, uz obdržavanje propisa[47].

Da bi sjemeništarci Kristovo “vazmeno otajstvo tako živjeli da bi znali u nj uvoditi narod koji će im biti povjeren”[48], neka prime puni i savršeni liturgijski odgoj. Veoma dolikuje da kroz godine svoje priprave u sjemeništu iskuse plodnije i bogatije oblike slavljenja vazmenih blagdana, poglavito one kojima predsjeda biskup[49].

(Kongregacija za bogoštovlje,

Okružnica o pripremi i slavljenju vazmenih blagdana, 16. siječnja 1988.)

IV. Večernja Misa Velikog četvrtka

V. Veliki petak Muke Gospodnje

VI. Velika subota

VII. Vazmena nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega

---

[42] Usp. Sveti zbor obreda, Dekret Maxima redemptionis nostrae mysteria (6. studenoga 1955.) AAS 47 (1955) 858. Sv. Augustin, Pismo 55, 24, PL 35, 215.

[43] Usp. Mk 2, 19-20; Tertulijan, De ieiunio 2 i 13, Corpus Christianorum II, str. 1271.

[44] Usp. Biskupski ceremonijal, br. 295; II. Vat. sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, br. 110.

[45] Usp. Isto, br. 296; Opća uredba Časoslova, br. 210.

[46] Sveti zbor obreda, Instrukcija Eucharisticum mysterium (25. svibnja 1967.) br. 26. AAS 59 (1967) 558. N.B. U samostanima redovnica je dobro da se obredi vazmenoga trodnevlja s najvećom mogućom svečanošću slave u samoj samostanskoj crkvi.

[47] Usp. Sveti zbor obreda, Odredbe i izjave o Obnovljenom redu svetog tjedna (1. veljače 1957.) br. 21; AAS 49 (1957) 91-95.

[48] II. Vat. sabor, Dekret o svećeničkom odgoju i obrazovanju Optatam totius, br. 8.

[49] Usp. Sveti zbor za katolički odgoj, Instrukcija o liturgijskom odgoju u sjemeništima (17. svibnja 1979.) br. 15, 33.