ponedjeljak, 23. prosinca 2013.

O antifone: O Emanuele

Antifona 23. prosinca:

O Emmanuel, Rex et legifer noster,
exspectatio Gentium, et Salvator earum:
veni ad salvandum nos, Domine, Deus noster.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,
ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:
o dođi, dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje nam vječno daš!

ili

O, Emanuele, kralju i zakonodavče naš,
iščekivanje naroda i Spasitelju njihov;
dođi i spasi nas, Gospodine Bože naš.





Pripadni starozavjetni redak:
Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7, 14)

O antifone: O Kralju sviju naroda

Antifona 22. prosinca:

O Rex Gentium, et desideratus earum,
lapisque angularis, qui facis utraque unum:
veni, et salva hominem,
quem de limo formasti.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,
od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš:
dođi već i čovjeka,
svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sam!

ili

O, Kralju naroda i željo njihova
i ugaoni kamene koji sve sjedinjuješ,
dođi i spasi čovjeka
koga si stvorio od zemlje.




Pripadni starozavjetni redak:
Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Gospodina nad Vojskama. (Iz 9,6)
On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. (Iz 2,4)

O antifone: O Istoče

Antifona 21. prosinca:

O Oriens,
splendor lucis aeternae, et sol justitiae:
veni, et illumina sedentes in tenebris, et umbra mortis.

O Istoče,
o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske:
ograni bijedi čovječjoj, što tumara po tminama! Prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj!

ili

O, Istoče,
sjaju vječne svjetlosti, i Sunce pravde,
dođi i rasvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj.




Pripadni starozavjetni redak:
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. (Iz 9,1)
Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Gospodin nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Gospodin nad Vojskama. (Mal 3, 19-21)

O antifone: O ključu Davidov

Antifona 20. prosinca:

O Clavis David, et sceptrum domus Israel;
qui aperis, et nemo claudit; claudis, et nemo aperit:
veni, et educ vinctum de domo carceris,
sedentem in tenebris, et umbra mortis.

O divni ključu Davidov, i vladaoče roda svog,
što otvaraš i zatvaraš, i nema stvora nikakvog što spriječit bi te mogao:
dobrostiv dođi, sužnjeve
iz mraka vodi tamničkog.

ili

O, Ključu Davidov, i Žezlo doma Izraelova,
koji otvaraš i nitko ne zatvara, zatvaraš i nitko ne otvara,
dođi i izvedi iz tamnice sužnja
koji sjedi u tami i sjeni smrtnoj.




Pripadni starozavjetni redak:
Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. (Iz 22,22)
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Iz 9,5)

O antifone: O slavni Jesin korijene

Antifona 19. prosinca:

O Radix Jesse, qui stas in signum populorum,
super quem continebunt reges os suum,
quem Gentes deprecabuntur:
veni ad liberandum nos, jam noli tardare.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,
pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,
kog molit svi će narodi:
ne kasni, dođi, izbavi iz nevolja nas premnogih!

ili

O, Jesejin Korijene, koji stojiš kao znak narodima,
pred kojim će kraljevi zatvoriti usta svoja,
koga će narodi zazivati,
dođi da nas spasiš, i nemoj kasniti.




Pripadni starozavjetni redak:
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. (Iz 11,1)
U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. (Iz 11,10)
A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. (Mih 5,1)

srijeda, 18. prosinca 2013.

Prenošenje svetkovine Bezgrješnog začeća na ponedjeljak

Pitanje: Ove se godine u mojoj župi blagdan Bezgrješnoga začeća slavio u ponedjeljak, 9. prosinca. Blagdan je prenesen na 9., jer je 8. pao u adventsku nedjelju, kada se drugi blagdani ne mogu slaviti. Iako je blagdan 8. prosinca zapovijedani blagdan, slavlje prenesenoga dana nije zapovijedani blagdan, jer je obveza sudjelovanja ispunjena sudjelovanjem na Misi u nedjelju, 8. prosinca. Ako netko sudjeluje u večernjoj Misi u subotu, 7. prosinca, on ispunja svoju nedjeljnu obvezu. Ali ispunja li on svoju obvezu sudjelovanja na Misi za 8. prosinca, blagdan Bezgrješnoga začeća, što u ovom slučaju pada u nedjelju? R.C., Calangute, Indija

Odgovara o. Edward McNamara, L.C., profesor liturgije i dekan Teologije na Sveučilištu Regina Apostolorum.

Odgovor: Prvo moram komentirati jednu od premisa našega čitatelja. Nije uvijek točno reći da obveza prestaje kada se blagdan prenese. Odredba je vezana uz sadržaj blagdana, a ne uz pojedini datum kada se on slavi.

Tako u nekim zemljama, gdje je slavlje Bezgrješnoga začeća bilo preneseno na ponedjeljak, 9. prosinca, obveza sudjelovanja na Misi ostaje i dalje.

U tom slučaju, na Misu treba otići dva puta. To se može učiniti između večeri subote, 7. prosinca, sve do 9. prosinca.

Potrebno je razlikovati minimalni kanonski zahtjev za ispunjavanje obveze, koji traži da se sudjeluje na bilo kojoj katoličkoj Misi uoči blagdana, pa čak i ako obrazac Mise nije blagdanski, i duhovnu blagodat čašćenja blagdana u potpunosti.

Stoga, za najveću duhovnu dobit, i kao izraz zajedništva s cijelom Crkvom, katolik bi trebao sudjelovati na adventskoj nedjeljnoj Misi, i Misi Bezgrješnoga začeća (ako je to zapovijedani blagdan).

Kanonski, međutim, katolik bi ispunio obje obveze i ako bi pohodio Misu u subotu navečer, i u nedjelju navečer, čak i ako bi na obje Mise bile iste molitve i čitanja. Bilo bi moguće ispuniti obvezu i pohađanjem dviju Misa u nedjelju, ujutro i navečer.

Ono što nije moguće je ispuniti obje obveze pohađajući samo jednu Misu, tako reći pokušavši "ubiti dvije muhe jednim udarcem".

U nekim zemljama, kao npr. u SAD-u, biskupi dispenziraju vjernike od obveze sudjelovanja na Misi kada zapovijedani blagdani padnu, ili se prenose na subotu ili ponedjeljak. To se može učiniti općim zakonom koji donosi biskupska konferencija s odobrenjem Svete Stolice. Takav je slučaj u SAD-u, iako, u toj zemlji, Bezgrješno začeće ostaje zapovijedani blagdan kada 8. prosince padne u subotu ili ponedjeljak, ali ne kada padne u nedjelju i prenosi se na ponedjeljak, 9. prosinca, kako se dogodilo ove godine.

Takva dispenzacija može također biti plod precizne pastoralne odluke, utemeljene na prosudbi lokalnih biskupa s obzirom da mogućnost vjernika da dva dana za redom dođu na Misu, od čega je jedan redoviti radni dan.

Možda biskupska dispenza postoji u biskupiji našega čitatelja, što ga je potaklo na uvjerenje da obveza automatski prestaje kada dođe do ovakve promjene.

Iznimke od pravila prenošenja se ponekad vrše u zemljama gdje je blagdan duboko ukorijenjen u nacionalnu kulturu. Na primjer, u Italiji, Španjolskoj, i još nekim državama povijesno vezanima uz Španjolsku, Bezgrješno se začeće uvijek slavi 8. prosinca, čak i ako padne u nedjelju. To je dijelom zbog duboke povijesne povezanosti koju je Španjolska imala s razvojem pobožnosti i nauka o Bezgrješnom začeću, i također jer se i u Italiji i u Španjolskoj blagdan poklapa s državnim praznikom.

Sličan je slučaj s blagdanom Gospe od Guadalupea u Meksiku. Iako to nije ni državni praznik, niti zapovijedani blagdan u Meksiku, Sveta Stolica obično daje posebnu dozvolu, dopuštajući da se slavi nedjeljom. Za razliku od proslave Bezgrješnoga začeća u Španjolskoj i Italiji, ova iznimka nije ni trajna niti automatska. Biskupska konferencija mora zatražiti dispenzaciju svaki put kada dođe do tog slučaja.

O antifone: O Adonaju

Osim poznate gregorijanske melodije, razni su glazbenici skladali svoje obrade O antifona. Između ostalih, Marc-Antoine Charpentier, koji je krajem XVII. stoljeća skladao zborsku obradu O antifona (prvi dio, drugi dio). Suvremeni skladatelj Arvo Pärt svoju je obradu napravio za zbor a capella (prvi dio, drugi dio). Od hrvatskih skladatelja, obradu za orgulje i zbor skladao je Miroslav Martinjak.

Antifona 18. prosinca:

O Adonai, et Dux domus Israel,
qui Moysi in igne flammae rubi apparuisti,
et ei in Sina legem dedisti:
veni ad redimendum nos in brachio extento.

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, 
što Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom, 
i dade zakon sinajski: 
pohiti da nas izbaviš božanskom svojom desnicom.

ili

O, Adonaju, i Vođo doma Izraelova, 
koji si se Mojsiju ukazao u grmu plamenom 
i na Sinaju mu dao zakon, 
dođi da nas oslobodiš svojom desnicom.



Pripadni starozavjetni redak:
Po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. (Iz 11, 4-5)
Jer Gospodin je sudac naš, Gospodin naš vojvoda, Gospodin je kralj naš - on će nas spasiti. (Iz 33,22)

utorak, 17. prosinca 2013.

O antifone: O mudrosti

"O antifone" ili Velike antifone jest naziv za sedam antifona koje se pjevaju ili recitiraju uz evanđeoski hvalospjev Magnificat (Veliča), na molitvi Večernje, tijekom Došašća, i to u osmini pred Božić, od 17. do 23. prosinca, u vremenu neposredne pripreme za Božić. Kako je 24. prosinca Badnjak, te se večeri moli prva Večernja Božića.

Točno podrijetlo O antifona nije poznato. Boecije (480.-524.) ih spominje, naslućujući tako da su već u njegovo vrijeme bile prisutne. U osmom su stoljeću bile u liturgijskoj uporabi u Rimu. Jasno je, dakle, da su O antifone dio liturgijske tradicije još od davnih vremena.

Značaj O antifona je dvojak: svaka od njih naglašava jednu Mesijinu titulu: O Sapientia (Mudrost), O Adonai (Gospodin), O Radix Jesse (Korijen Jišajev), O Clavis David (Ključ Davidov), O Oriens (Istok), O Rex gentium (Kralj naroda), O Emmanuel (Emanuel - s nama Bog). Također, svaka od njih odnosi se na Izaijino proročanstvo o Mesijinu dolasku. 

Antifona 17. prosinca:

O Sapientia, quae ex ore Altissimi prodiisti,
attingens a fine usque ad finem,
fortiter suaviterque disponens omnia:
veni ad docendum nos viam prudentiae.

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
da pravi put nam pokažeš!

ili:

O, Mudrosti, koja si izišla iz usta Svevišnjega,
što dotičeš od jednog kraja do drugog
te snažno i blago sve raspoređuješ,
dođi da nas naučiš putu mudrosti.




Pripadni starozavjetni redak:
Na njemu će duh Gospodnji počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju. (Iz 11,2-3).
I to dolazi od Gospodina nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog. (Iz 28,29)