Zatvaranje XV. Svjetskog dan mladih
Propovijed pape Ivana Pavla II.
Tor Vergata, Rim, 20. kolovoza 2000.
1. „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68).
Dragi mladi Petnaestoga svjetskog dana mladih! Ove Petrove riječi, iz njegova razgovora s Kristom, na kraju govora o „kruhu života“, dotiču nas osobno. Ovih smo dana razmatrali Ivanovu izjavu: „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Evanđelist nas vraća na veliko ostajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, Sina darovana nam po Mariji, u „punini vremena“(Gal 4,4).
U njegovo vas ime sve pozdravljam s velikom privrženošću. Pozdravljam kardinala Camilla Ruinija, svoga vikara za Rimsku biskupiju i predsjednika Talijanske biskupske konferencije, i zahvaljujem mu za njegove riječi na početku ove Mise. Također pozdravljam kardinala Jamesa Francisa Stafforda, predsjednika Papinskoga vijeća za laike, i brojne kardinale, biskupe i svećenike okupljene ovdje. Sa zahvalnošću upućujem pozdrave i poštovanje predsjedniku Italije i poglavaru talijanske Vlade, kao i svim građanskim i vjerskim vlastima koji nas časte svojom prisutnošću.
2. Dosegli smo vrhunac Svjetskoga dana mladih. Sinoć, dragi mladi, potvrdili smo svoju vjeru u Isusa Krista, sina Božjega, kojega je Otac poslao, kako nas je podsjetilo današnje prvo čitanje, „da radosnu vijest donese ubogima, da iscijeli srca slomljena; da zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima; da razveseli ožalošćene“ (Iz 61, 1-3).
U današnjem euharistijskom slavlju, Isus nam pomaže spoznati osobit aspekt njegova otajstva. U Evanđelju, slušali smo dio njegova govora u kafarnaumskoj sinagogi, nakon čuda umnažanja kruha. U njemu se On otkriva kao istinski kruh živi, kruh koji je s neba sišao kako bi dao život svijetu (cf. Iv 6,51). To su riječi koje oni koji ih čuju, ne razumiju. Njihov je pogled previše materijalističan da mogu dohvatiti što Krist stvarno misli. Oni razmišljaju u kontekstu tijela, što „ne koristi ništa“ (Iv 6,63). Isusove se riječi, međutim, tiču neograničenih obzorja duha: Riječi koje sam vam govorio – inzistira on – duh su i život su“ (ibid.).
Ali njegovi slušatelji oklijevaju: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (Iv 6,60). Oni sebe smatraju osobama zdravog razuma, čvrsto na zemlji. Zbog tog razloga, tresu glavom i odlaze mrmljajući, jedan za drugim. Početno mnoštvo postupno se smanjuje. Na kraju, preostaje samo mala skupina njegovih najvjernijih učenika. Ali u pogledu "kruha života", Isus nije spreman odstupiti. Štoviše, spreman je izgubiti čak i one njemu najbliže: "Da možda i vi ne kanite otići?" (Iv 6,67)
3. "Da možda i vi?" Kristovo pitanje siječe kroz stoljeća i silazi k nama; izaziva nas osobno i poziva na odluku. Kakav je naš odgovor? Dragi mladi, ako smo danas ovdje, to je zato što se poistovjećujemo s odgovorom apostola Petra: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6,68).
Oko sebe čujete svakovrsne riječi. Ali samo Krist govori riječima koje izdržavaju test vremena i ostaju za svu vječnost. Životno vrijeme u kojemu živite poziva na odlučne izbore s vaše strane: izbore o smjeru vaših studija, vašega rada, vaše uloge u društvu i u Crkvi. Važno je shvatiti da među brojnim pitanjima koja isplivavaju u vašim umovina, ona najodlučnija nisu "što". Temeljno je pitanje "tko": "kome" idem, "koga" mi je slijediti, "kome" bih trebao povjeriti svoj život?
Razmišljate o ljubavi i izborima koje povlači za sobom, i zamišljam da se slažete: ono što je zaista važno u životu jest izbor osobe koja će dijeliti život s vama. Ali budite pažljivi! Svaka ljudska osoba ima neizbježne granice: čak i u najuspješnijim brakovima uvijek ima određena količina razočaranja. Ne potvrđuje li to, onda, dragi prijatelji, ono što smo čuli od apostola Petra? Svako ljudsko biće naći će se prije prije ili kasnije govoreći ono što je on rekao: "Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga". Samo Isus iz Nazareta, Sin Božji i Marijin, vječna Očeva Riječ, rođena prije dvije tisuće godina u Betlehemu Judejskom, sposoban je zadovoljiti najdublje težnje ljudskoga srca.
U Petrovu pitanju: "Kome da idemo?", već je dan odgovor o stazi koju treba slijediti. To je put koji vodi Kristu. I moguće je susresti božanskoga Učitelja osobno: on je u biti istinski prisutan na oltaru u stvarnosti njegova Tijela i Krvi. U euharistijskoj Žrtvi, možemo ući u kontakt s Isusovom osobom na način koji je otajstven, ali stvaran, pijući s neiscrpnoga izvora njegova života kao uskrsloga Gospodina.
4. To je čudesna istina, dragi prijatelji: Riječ koja je postala tijelom prije dvije tisuće godine, prisutna je danas u Euharistiji. Zbog toga je godina Velikoga jubileja, u kojoj slavimo otajstvo Utjelovljenja, također morala biti "intenzivno euharistijska" godina (cf. Tertio Millennio Adveniente, 55).
Euharistija je sakrament prisutnosti Kristove, koji nam se daje jer nas ljubi. On ljubi svakoga od nas na jedinstven i osoben način u našem svakodevnom životu: u našim obiteljima, među našim prijateljima, na studiju i radu, u odmoru i opuštenosti. On nas ljubi kad ispunja naše dane svježinom, i također kada u vrijeme patnje dopušta kušnjama da se nadviju nad nas: čak i u najtežim iskušenjima, on nam dopušta da čujemo njegov glas.
Da, dragi prijatelji, Krist nas ljubi i ljubi nas zauvijek! Ljubi nas čak i kada ga razočaramo, kada ne uspijevamo ispuniti njegova očekivanja od nas. On nikada ne propušta zagrliti nas u svome milosrđu. Kako možemo ne biti zahvalni ovom Bogu koji nas je otkupio, idući dotle da prihvati ludost Križa? Bogu koji je došao biti uz nas i ostaje s nama sve do kraja?
5. Slaviti Euharistiju, "blagovati njegovo tijelo i piti njegovu krv", znači prihvatiti mudrost križa i put žrtve. Znači da signaliziramo svoju voljnost žrtvovati se za druge, kao što je Krist učinio.
Našem je društvu očajno potreban taj znak, i još je potrebniji mladim ljudima, često kušanima prividom lagana i udobna života, drogama i traženjem ugode, da bi se samo zatekli u duševnom očaju, beznačaju i nasilju. Žurno je potrebno promijentii smjer i okrenuti se Kristu. To je put pravde, solidarnosti i opredjeljenja izgradnji društva i budućnosti vrijedne ljudske osobe.
To je naša Euharistija, to je odgovor koji Krist želi od nas, od vas mladih na zatvaranju vašega jubileja. Isus nije ljubitelj polovičnih mjera, i on ne oklijeva tražiti odgovor na pitanje "Da možda i vi ne kanite otići?" U prisutnosti Krista, kruha živoga, i mi danas želimo s Petrom reći: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6,68).
6. Dragi prijatelji, kada se vratite kući, postavite Euharistiju u središte svoga osobnog i zajedničkog života: ljubite Euharistiju, klanjajte se Euharistiji i slavite je, osobito nedjeljom, Gospodnjim danom. Živite Euharistiju svjedočeći Božju ljubav prema svakoj osobi.
Povjeravam vam, dragi prijatelji, najveći od Božjih darova nama koji smo hodočasnici na stazi vremena, ali koji nosimo u svojim srcima žeđ za vječnošću. Neka svaka zajednica uvijek ima svećenika kako bi slavila Euharistiju! Molim stoga od Gospodina da podigne između vas mnoga sveta zvanja za svećeništvo. Danas kao i uvijek Crkvi su potrebni oni koji slave euharistijsku Žrtvu s čistim srcem. Svijet ne smije biti lišen nježne i oslobađajuće prisutnosti živoga Krista u Euharistiji!
Vi sami morate biti revni svjedoci Kristove prisutnosti na oltaru. Neka Euharistija oblikuje vaš život, i život obitelji koje ćete zasnovati. Neka vodi sve vaše životne odabire. Neka vas Euharistija, istinska i živuća prisutnost ljubavi Trojstva, nadahne u idealima solidarnosti, i neka vas vodi da živite u zajedništvu s vašom braćom i sestrama u svakom dijelu svijeta.
Na poseban način, neka sudjelovanje u Euharistiji vodi novom procvatu zvanja u redovničkom životu. Na taj će način Crkva imati nove i velikodušne snage za veliku zadaću nove evangelizacije. Ako bilo tko od vas, dragi mladići i djevojke, čuje Gospodinov nutarnji poziv da mu se u potpunosti preda kako biste mu služili "nerazdijeljena srca" (cf. 1 Kor 7,34), ne dopustite da vas zadrže sumnje ili strah. S hrabrošću i bez zadrške recite "da", vjerujući njemu koji je vjeran svojim obećanjima. Nije li on uvjerio one koji su ostavili sve zbog njega da će imato stostruko u ovom životu i život vječni nakon njega? (cf. Mk 10, 29-30).
7. Na kraju ovoga Svjetskog dana mladih, gledajući na vas sada, na vaša mlada lica, na vaš iskren entuzijazam, iz dubine svoga srca želim zahvaliti Gospodinu za dar mladosti koja nastavlja biti prisutnom u Crkvi i svijetu zbog vas.
Hvala Bogu za Svjetske dane mladih! Hvala Bogu za sve one mlade koji su sudjelovali na njima zadnjih šesnaest godina! Mnogi od njih sada su odrasli koji nastavljaju živjeti svoju vjeru u svojim domovima i radnim mjestima. Siguran sam, dragi prijatelji, da ćete i vi biti dobri poput onih koji su vam prethodili. Vi ćete nositi navještaj Kristov u novo tisućljeće. Kada se vratite kući, nemojte olabaviti. Osnažite i produbite svoju vezu s kršćanskom zajednicom kojoj pripadate. Iz Rima, iz grada Petrova i Pavlova, Papa vas prati s privrženošću i, parafrazirajući sv. Katarinu Sijensku: "Ako jeste ono što trebate biti, pronijet ćete plamen cijelim svijetom!" (cf. Pisma 368).
S povjerenjem gledam u to novo čovječanstvo koje vi sada pomažete pripremiti. Gledam na ovu Crkvu koja se pomlađuje u svakom dobu po Duhu Kristovu, i danas je sretna s vašim nakanama i predanjem. Gledam na budućnost i uzimam riječi jedne drevne molitve, koja pjeva slavu dara Isusova, Euharistije i Crkve:
"Zahvaljujemo ti, Oče naš,
za život i spoznaju
koju si nam dao po svome Sinu Isusu;
tebi slava u vijeke.
Kao što ovaj razlomljeni kruh
bijaše po brjegovima raspršen
pa sabran postade jedan,
tako neka se tvoja Crkva
s krajeva zemlje sabere u tvoje kraljevstvo...
Ti, svemogući Gospodine, sve si stvorio
radi imena svojega
i ljudima si za uživanje
dao hranu i piće,
da ti zahvaljuju,
a nama si po svome Sinu
udijelio duhovno jelo i piće te vječni život...
Tebi slava u vijeke!" (Didache 9:3-4; 10:3-4)
Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar