Ivan Pavao II.: Kome da idemo; Ti imaš riječi života vječnoga

Zatvaranje XV. Svjetskog dan mladih

Propovijed pape Ivana Pavla II.

Tor Vergata, Rim, 20. kolovoza 2000.

1. „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68).

Dragi mladi Petnaestoga svjetskog dana mladih! Ove Petrove riječi, iz njegova razgovora s Kristom, na kraju govora o „kruhu života“, dotiču nas osobno. Ovih smo dana razmatrali Ivanovu izjavu: „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Evanđelist nas vraća na veliko ostajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, Sina darovana nam po Mariji, u „punini vremena“(Gal 4,4).

U njegovo vas ime sve pozdravljam s velikom privrženošću. Pozdravljam kardinala Camilla Ruinija, svoga vikara za Rimsku biskupiju i predsjednika Talijanske biskupske konferencije, i zahvaljujem mu za njegove riječi na početku ove Mise. Također pozdravljam kardinala Jamesa Francisa Stafforda, predsjednika Papinskoga vijeća za laike, i brojne kardinale, biskupe i svećenike okupljene ovdje. Sa zahvalnošću upućujem pozdrave i poštovanje predsjedniku Italije i poglavaru talijanske Vlade, kao i svim građanskim i vjerskim vlastima koji nas časte svojom prisutnošću.

2. Dosegli smo vrhunac Svjetskoga dana mladih. Sinoć, dragi mladi, potvrdili smo svoju vjeru u Isusa Krista, sina Božjega, kojega je Otac poslao, kako nas je podsjetilo današnje prvo čitanje, „da radosnu vijest donese ubogima, da iscijeli srca slomljena; da zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima; da razveseli ožalošćene“ (Iz 61, 1-3).

U današnjem euharistijskom slavlju, Isus nam pomaže spoznati osobit aspekt njegova otajstva. U Evanđelju, slušali smo dio njegova govora u kafarnaumskoj sinagogi, nakon čuda umnažanja kruha. U njemu se On otkriva kao istinski kruh živi, kruh koji je s neba sišao kako bi dao život svijetu (cf. Iv 6,51). To su riječi koje oni koji ih čuju, ne razumiju. Njihov je pogled previše materijalističan da mogu dohvatiti što Krist stvarno misli. Oni razmišljaju u kontekstu tijela, što „ne koristi ništa“ (Iv 6,63). Isusove se riječi, međutim, tiču neograničenih obzorja duha: Riječi koje sam vam govorio – inzistira on – duh su i život su“ (ibid.).

Ali njegovi slušatelji oklijevaju: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (Iv 6,60). Oni sebe smatraju osobama zdravog razuma, čvrsto na zemlji. Zbog tog razloga, tresu glavom i odlaze mrmljajući, jedan za drugim. Početno mnoštvo postupno se smanjuje. Na kraju, preostaje samo mala skupina njegovih najvjernijih učenika. Ali u pogledu "kruha života", Isus nije spreman odstupiti. Štoviše, spreman je izgubiti čak i one njemu najbliže: "Da možda i vi ne kanite otići?" (Iv 6,67)

3. "Da možda i vi?" Kristovo pitanje siječe kroz stoljeća i silazi k nama; izaziva nas osobno i poziva na odluku. Kakav je naš odgovor? Dragi mladi, ako smo danas ovdje, to je zato što se poistovjećujemo s odgovorom apostola Petra: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6,68).

Oko sebe čujete svakovrsne riječi. Ali samo Krist govori riječima koje izdržavaju test vremena i ostaju za svu vječnost. Životno vrijeme u kojemu živite poziva na odlučne izbore s vaše strane: izbore o smjeru vaših studija, vašega rada, vaše uloge u društvu i u Crkvi. Važno je shvatiti da među brojnim pitanjima koja isplivavaju u vašim umovina, ona najodlučnija nisu "što". Temeljno je pitanje "tko": "kome" idem, "koga" mi je slijediti, "kome" bih trebao povjeriti svoj život?

Razmišljate o ljubavi i izborima koje povlači za sobom, i zamišljam da se slažete: ono što je zaista važno u životu jest izbor osobe koja će dijeliti život s vama. Ali budite pažljivi! Svaka ljudska osoba ima neizbježne granice: čak i u najuspješnijim brakovima uvijek ima određena količina razočaranja. Ne potvrđuje li to, onda, dragi prijatelji, ono što smo čuli od apostola Petra? Svako ljudsko biće naći će se prije prije ili kasnije govoreći ono što je on rekao: "Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga". Samo Isus iz Nazareta, Sin Božji i Marijin, vječna Očeva Riječ, rođena prije dvije tisuće godina u Betlehemu Judejskom, sposoban je zadovoljiti najdublje težnje ljudskoga srca.

U Petrovu pitanju: "Kome da idemo?", već je dan odgovor o stazi koju treba slijediti. To je put koji vodi Kristu. I moguće je susresti božanskoga Učitelja osobno: on je u biti istinski prisutan na oltaru u stvarnosti njegova Tijela i Krvi. U euharistijskoj Žrtvi, možemo ući u kontakt s Isusovom osobom na način koji je otajstven, ali stvaran, pijući s neiscrpnoga izvora njegova života kao uskrsloga Gospodina.

4. To je čudesna istina, dragi prijatelji: Riječ koja je postala tijelom prije dvije tisuće godine, prisutna je danas u Euharistiji. Zbog toga je godina Velikoga jubileja, u kojoj slavimo otajstvo Utjelovljenja, također morala biti "intenzivno euharistijska" godina (cf. Tertio Millennio Adveniente, 55).

Euharistija je sakrament prisutnosti Kristove, koji nam se daje jer nas ljubi. On ljubi svakoga od nas na jedinstven i osoben način u našem svakodevnom životu: u našim obiteljima, među našim prijateljima, na studiju i radu, u odmoru i opuštenosti. On nas ljubi kad ispunja naše dane svježinom, i također kada u vrijeme patnje dopušta kušnjama da se nadviju nad nas: čak i u najtežim iskušenjima, on nam dopušta da čujemo njegov glas.

Da, dragi prijatelji, Krist nas ljubi i ljubi nas zauvijek! Ljubi nas čak i kada ga razočaramo, kada ne uspijevamo ispuniti njegova očekivanja od nas. On nikada ne propušta zagrliti nas u svome milosrđu. Kako možemo ne biti zahvalni ovom Bogu koji nas je otkupio, idući dotle da prihvati ludost Križa? Bogu koji je došao biti uz nas i ostaje s nama sve do kraja?

5. Slaviti Euharistiju, "blagovati njegovo tijelo i piti njegovu krv", znači prihvatiti mudrost križa i put žrtve. Znači da signaliziramo svoju voljnost žrtvovati se za druge, kao što je Krist učinio. 

Našem je društvu očajno potreban taj znak, i još je potrebniji mladim ljudima, često kušanima prividom lagana i udobna života, drogama i traženjem ugode, da bi se samo zatekli u duševnom očaju, beznačaju i nasilju. Žurno je potrebno promijentii smjer i okrenuti se Kristu. To je put pravde, solidarnosti i opredjeljenja izgradnji društva i budućnosti vrijedne ljudske osobe. 

To je naša Euharistija, to je odgovor koji Krist želi od nas, od vas mladih na zatvaranju vašega jubileja. Isus nije ljubitelj polovičnih mjera, i on ne oklijeva tražiti odgovor na pitanje "Da možda i vi ne kanite otići?" U prisutnosti Krista, kruha živoga, i mi danas želimo s Petrom reći: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6,68).

6. Dragi prijatelji, kada se vratite kući, postavite Euharistiju u središte svoga osobnog i zajedničkog života: ljubite Euharistiju, klanjajte se Euharistiji i slavite je, osobito nedjeljom, Gospodnjim danom. Živite Euharistiju svjedočeći Božju ljubav prema svakoj osobi.

Povjeravam vam, dragi prijatelji, najveći od Božjih darova nama koji smo hodočasnici na stazi vremena, ali koji nosimo u svojim srcima žeđ za vječnošću. Neka svaka zajednica uvijek ima svećenika kako bi slavila Euharistiju! Molim stoga od Gospodina da podigne između vas mnoga sveta zvanja za svećeništvo. Danas kao i uvijek Crkvi su potrebni oni koji slave euharistijsku Žrtvu s čistim srcem. Svijet ne smije biti lišen nježne i oslobađajuće prisutnosti živoga Krista u Euharistiji!

Vi sami morate biti revni svjedoci Kristove prisutnosti na oltaru. Neka Euharistija oblikuje vaš život, i život obitelji koje ćete zasnovati. Neka vodi sve vaše životne odabire. Neka vas Euharistija, istinska i živuća prisutnost ljubavi Trojstva, nadahne u idealima solidarnosti, i neka vas vodi da živite u zajedništvu s vašom braćom i sestrama u svakom dijelu svijeta. 

Na poseban način, neka sudjelovanje u Euharistiji vodi novom procvatu zvanja u redovničkom životu. Na taj će način Crkva imati nove i velikodušne snage za veliku zadaću nove evangelizacije. Ako bilo tko od vas, dragi mladići i djevojke, čuje Gospodinov nutarnji poziv da mu se u potpunosti preda kako biste mu služili "nerazdijeljena srca" (cf. 1 Kor 7,34), ne dopustite da vas zadrže sumnje ili strah. S hrabrošću i bez zadrške recite "da", vjerujući njemu koji je vjeran svojim obećanjima. Nije li on uvjerio one koji su ostavili sve zbog njega da će imato stostruko u ovom životu i život vječni nakon njega? (cf. Mk 10, 29-30).

7. Na kraju ovoga Svjetskog dana mladih, gledajući na vas sada, na vaša mlada lica, na vaš iskren entuzijazam, iz dubine svoga srca želim zahvaliti Gospodinu za dar mladosti koja nastavlja biti prisutnom u Crkvi i svijetu zbog vas.

Hvala Bogu za Svjetske dane mladih! Hvala Bogu za sve one mlade koji su sudjelovali na njima zadnjih šesnaest godina! Mnogi od njih sada su odrasli koji nastavljaju živjeti svoju vjeru u svojim domovima i radnim mjestima. Siguran sam, dragi prijatelji, da ćete i vi biti dobri poput onih koji su vam prethodili. Vi ćete nositi navještaj Kristov u novo tisućljeće. Kada se vratite kući, nemojte olabaviti. Osnažite i produbite svoju vezu s kršćanskom zajednicom kojoj pripadate. Iz Rima, iz grada Petrova i Pavlova, Papa vas prati s privrženošću i, parafrazirajući sv. Katarinu Sijensku: "Ako jeste ono što trebate biti, pronijet ćete plamen cijelim svijetom!" (cf. Pisma 368).

S povjerenjem gledam u to novo čovječanstvo koje vi sada pomažete pripremiti. Gledam na ovu Crkvu koja se pomlađuje u svakom dobu po Duhu Kristovu, i danas je sretna s vašim nakanama i predanjem. Gledam na budućnost i uzimam riječi jedne drevne molitve, koja pjeva slavu dara Isusova, Euharistije i Crkve:

"Zahvaljujemo ti, Oče naš,

za život i spoznaju

koju si nam dao po svome Sinu Isusu;

tebi slava u vijeke.

Kao što ovaj razlomljeni kruh

bijaše po brjegovima raspršen

pa sabran postade jedan,

tako neka se tvoja Crkva 

s krajeva zemlje sabere u tvoje kraljevstvo...

Ti, svemogući Gospodine, sve si stvorio

radi imena svojega

i ljudima si za uživanje

dao hranu i piće,

da ti zahvaljuju,

a nama si po svome Sinu

udijelio duhovno jelo i piće te vječni život...

Tebi slava u vijeke!" (Didache 9:3-4; 10:3-4)

Amen.

Prva propovijed pape Ivana Pavla II.: Ti si Krist, Sin Boga živoga

Na današnji dan 1978., novoizabrani papa Ivan Pavao II, započeo je svoj pontifikat svečanom Misom na Trgu sv. Petra. Nakon njegove kanonizacije u travnju ove godine, taj je datum uvršten u Opći rimski kalendar, kao spomendan sv. Ivana Pavla II., pape. Slijedi tekst propovijedi koju je Ivan Pavao II. održao toga dana.

*     *     * 

1. "Ti si Krist, Sin Boga živoga" (Mt 16,16).

Ove je riječi izgovorio Šimun, sin Jonin, u krajevima Cezareje Filipove. Da, on ih je izrekao svojim jezikom, s duboko proživljenim i iskušenim uvjerenjem – ali njihovo podrijetlo, njihov izvor nije u njemu: "...jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima" (Mt 16,17). To su bile riječi Vjere.

Ove riječi označavaju početak Petrova poslanja u povijesti spasenja, u povijesti naroda Božjega. Od tog trenutka, od te ispovijesti vjere, sveta povijest spasenja i naroda Božjega krenula je prema novoj dimenziji: izraziti se u povijesnoj dimenziji Crkve. Ova crkvena dimenzija povijesti naroda Božjega ima podrijetlo, zapravo je rođena, iz ovih riječi vjere, i povezana je s čovjekom koji ih je izgovorio: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju."

2. Ove se iste riječi moraju ponovno izgovoriti i čuti, danas i ovdje: "Ti si Krist, Sin Boga živoga."

Da, braćo i sinovi i kćeri, ove riječi prije svega.

Njihov sadržaj otkriva našim očima otajstvo živoga Boga, tajnu kojoj nas je približio Sin. Nitko, zapravo, nije doveo živoga Boga tako blizu čovjeku i objavio ga, kao što je on to sam jedini učinio. U našem poznavanju Boga, u našem putovanju prema Bogu, sasvim smo povezani sa snagom ovih riječi: "Onaj koji vidi mene, vidi Oca." On koji je beskonačan, nedokučiv, neopisiv, približio nam se u Isusu Kristu, jedinorođenom Sinu, rođenom od Marije Djevice u betlehemskoj štali.

Svi vi koji već imate neprocjenjivi dar vjere, svi vi koji još tražite Boga, i također vi koje muči sumnja: molim vas čujte još jednom, danas na ovom svetom mjestu, riječi koje je izrekao Šimun Petar. U tim je riječima vjera Crkve. U tim je istim riječima, štoviše, konačna i potpuna istina o čovjeku: sinu živoga Boga. "Ti si Krist, Sin Boga živoga."

3. Danas novi rimski biskup svečano počinje svoju službu i poslanje Petrovo. U ovom je, zapravo, gradu Petar završio i ispunio poslanje koje mu je povjerio Gospodin.

Gospodin mu je uputio ove riječi: "...dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." (Iv 21,18)

Petar je došao u Rim!

Što ga je drugo vodilo i dovelo u ovaj grad, srce Rimskoga carstva, osim poslušnosti nadahnuću primljenu Gospodina. Možda taj galilejski ribar nije htio doći ovamo. Možda bi više volio ostati onamo, na obalama Genezaretskog jezera, sa svojom lađom i svojim mrežama. Ali uz Gospodinovo vodstvo, poslušan njegovu nadahnuću, došao je ovamo!

Prema drevnoj predaji (književno veličanstveno izraženoj u romanu Henryka Sienkiewicza) Petar je htio napustiti Rim za vrijeme Neronovih progona. Ali Gospodin je posredovao: pošao je susresti ga. Petar mu se obratio pitajući: "Quo vadis, Domine?" (Kamo ideš, Gospodine?). I Gospodin mu je odmah odgovorio: "Idem u Rim, da me ponovno razapnu." Petar se vratio u Rim i ostao ondje do svog raspeća.

Da, braćo i sinovi i kćeri, Rim je Petrovo sjedište. Kroz stoljeća novi su ga biskupi nasljeđivali na njegovu sjedištu. Danas novi biskup dolazi na Perovu stolicu u Rim, biskup pun strepnje, svjestan svoje nevrijednosti. I kako je moguće ne strepiti pred veličinom ovog poziva i pred sveopćim poslanjem ovog rimskog sjedišta?!

Na Petrovo sjedište danas stupa biskup koji nije Rimljanin. Biskup koji je sin Poljske. Ali od ovog trenutka on također postaje Rimljaninom. Da, Rimljaninom. On je također Rimljanin jer je sin nacije čija je povijest, od prvih svitanja, i čija je tisućljetna tradicija, obilježena živom, jakom, neprekinutom i duboko osjećenom vezom s Petrovim sjedištem, nacije koja je uvijek ostala vjerna ovom rimskom sjedištu. Nedokučiv je plan Božanske Providnosti!

4. U prošlim stoljećima, kada je nasljednik Petrov preuzimao svoje sjedište, na njegovu je glavu stavljan triregnum ili tijara. Posljednji okrunjeni papa bio je Pavao VI. 1963., ali nakon svečane krunidbene ceremonije, nikada više nije koristio tijaru, ostavivši slobodu svojim nasljednicima da se odluče o tome.

Papa Ivan Pavao I., čija je uspomena još tako živa u našim srcima, nije želio imati tijaru; ne želi je niti njegov nasljednik danas. Ovo nije vrijeme za povratak obreda i onoga što se pogrešno smatra simbolom svjetovne vlasti papa.

Naše nas vrijeme poziva, potiče i obvezuje da se zagledamo u Gospodina i utonemo u ponizno i pobožno razmatranje nad otajstvom vrhovne vlasti samoga Krista.

On koji je bio rođen od Marije Djevice, tesarev sin (kako se za njega mislilo), Sin živoga Boga, kako je Petar ispovjedio, došao je da nas učini "kraljevskim svećenstvom".

Drugi vatikanski koncil nas je podsjetio na otajstvo ove vlasti i na to da se Kristova misija svećenika, proroka-naučitelja i kralja nastavlja u Crkvi. Svi, cijeli Božji narod, sudjeluje u ovoj trostrukoj misiji. Možda je u prošlosti tijara, ova trostruka kruna, stavljana na papinu glavu da bi se tim simbolom izrazio Gospodinov plan za njegovu Crkvu, to jest da svi hijerarhijski redovi Kristove Crkve, sva "sveta vlast" koja se vrši u Crkvi, nije ništa drugo nego služba, služba s jednom svrhom: osigurati da sav narod Božji sudjeluje u ovom trostrukom Kristovom poslanju i uvijek ostane pod vlašću Gospodnjom; vlašću koja svoj izvor ima ne u vlasti ovoga svijeta, nego od Oca nebeskoga i u otajstvu križa i uskrsnuća.

Apsolutna, ali ipak slatka i blaga vlast Gospodinova odgovara cijeloj dubini ljudske osobe, najuzvišenijim težnjama intelekta, volje i srca. Ona ne govori jezikom sile, nego se izražava kroz ljubav i istinu.

Novi nasljednik Petrov na rimskom sjedištu uzdiže danas gorljivu, poniznu i vjerujuću molitvu: Kriste učini da postanem i ostanem službenikom tvoje jedinstvene vlasti! Službenikom tvoje ugodne vlasti! Službenikom tvoje vlasti koja ne poznaje zalaza. Učini me slugom. Uistinu slugom slugu svojih.

5. Braćo i sestre, ne bojte se dočekati Krista i primiti njegovu moć. 

Pomozite Papi i svima koji žele služiti Kristu, i s Kristovom snagom služiti ljudima i cijelom čovječanstvu. 

Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! 

Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna "što je u čovjeku". Samo on to zna!

Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegovog uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja, koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.

Upravo danas cijela Crkva slavi Svjetski misijski dan; to jest kada moli, razmatra i djeluje da bi Kristove riječi života mogle dosegnuti sve ljude i da ih oni prime kao poruke nade, spasenja i potpunog oslobođenja.

6. Zahvaljujem svima ovdje prisutnima koji ste željeli sudjelovati u ovoj svečanoj inauguraciji u službu novog Petrova nasljednika.

Od srca zahvaljujem državnim poglavarima, predstavnicima vlasti, i delegacijama vlada što su me počastili svojom nazočnošću.

Hvala vama, uzoriti kardinali Svete Rimske Crkve.

Zahvaljujem vama, voljena braćo u biskupstvu. 

Hvala vama, svećenici. 

Vama sestre i braćo, redovnici i redovnici redova i kongregacija! Hvala! 

Hvala vama, Rimljani. 

Hvala hodočasnicima koji su došli iz cijeloga svijeta.

Hvala svima koji su s ovim svetim obredom povezani putem radija i televizije.

7. [Na poljskom] Obraćam se vama, dragi moji sunarodnjaci, hodočasnici iz Poljske, braćo biskupi na čelu s vašim divnim primasom, svećenici, sestre i braćo poljskih redovničkih kongregacija – vama predstavnicima Poljske iz cijeloga svijeta.

Što kazati vama koji ste došli iz moga Krakowa, iz sjedišta svetog Stanislava, čiji sam nevrijedni nasljednik bio kroz četrnaest godina? Što kazati? Sve što bih mogao reći palo bi u beznačaj uspoređeno s onim što moje srce osjeća, i što vaša srca osjećaju, u ovom trenutku.

Stoga ostavimo riječi. Neka ostane samo velika tišina pred Bogom, tišina koja postaje molitvom. 

Pozivam vas: budite uz mene! Na Jasnoj Gori i svugdje. Nemojte prestati biti uz s Papom koji danas moli riječima pjesnika: "Majko Božja, ti koja braniš sjajnu Czestochowu i blistaš kod Ostrabrama". Iste ove riječi upućujem vama u ovom trenutku.

8. Bio je ovo vapaj i poziv na molitvu za novog papu, poziv izražen na poljskom jeziku. Isti poziv upućujem svima sinovima i kćerima Katoličke Crkve. Sjetite me se danas i uvijek u svojim molitvama.

[Na francuskom] Katolicima iz zemalja francuskoga jezika izražavam svoju ljubav i predanost. Nadam se osloniti se na vašu iskrenu sinovsku pomoć. Želim vam da napredujete u vjeri! Onima koji ne dijele ovu vjeru, također upućujem svoje poštovanje i srdačne pozdrave. Vjerujem da će njihovi izrazi dobre volje olakšati duhovnu misiju koja leži na meni, i kojoj ne nedostaju reperkusije za sreću i mir u svijetu.

[Na engleskom] Svima vama koji govorite engleski, upućujem u Kristovo ime srdačan pozdrav. Računam na podršku vaših molitvi i vaše dobre volje u izvršavanju moje misije služenja Crkvi i čovječanstvu. Neka vam Krist dadne svoju milost i svoj mir, obarajući prepreke podjela i ujedinjujući sve u njemu.

[Na njemačkom] Srdačan pozdrav upućujem svim ovdje prisutnim predstavnicima i svim ljudima iz zemalja njemačkoga jezika. Nekoliko puta - i nedavno tijekom moga posjeta Saveznoj Republici Njemačkoj - imao sam priliku osobno upoznati dobročiniteljski rad Crkve i njezinih vjernika. Neka vaš požrtvovan rad za Krista i dalje bude plodonosan za potrebe i nevolje Crkve u cijelom svijetu. Stoga vas molim da podržite moju novu apostolsku službu svojom molitvom.

[Na španjolskom] Moje se misli sada okreću svijetu španjolskoga jezika, tako značajnu dijelu Crkve Kristove. Vama, draga braćo i djeco, upućujem u ovom svečanom trenutku srdačan pozdrav novoga pape. Ujedinjeni vezom zajedničke katoličke vjere, vjerni svojoj kršćanskoj tradiciji, življenoj u sve pravednijem i solidarnijem ozračju, zadržite svoju poznatu privrženost Kristovu namjesniku i ustrajno njegujte pobožnost prema našoj Majci, presvetoj Mariji.

[Na portugalskom] Braćo i djeco portugalskoga jezika: kao "sluga slugu Božjih" s ljubavlju vas pozdravljam u Gospodinu. Blagoslivljajući vas, povjeravam se u ljubavi u vaše molitve, i u vašu vjernost kako biste živjeli poruku ovoga dana i ovoga obreda: "Ti si Krist, Sin Boga živoga!"

[Na ruskom] Neka Gospodin bude s nama sa svojom milošću i čovjekoljubljem svoga milosrđa. 

[Na češkom] Od sveg srca pozdravljam Čehe i Slovake, koji su mi tako bliski.

[Na ukrajinskom] Od sveg srca pozdravljam i blagoslivljam sve Ukrajince, u dijaspori i u čitavu svijetu. 

[Na litavskom] Srdačan pozdrav mojoj braće iz Litve. Budite sretni i vjerni Kristu.

  

Otvaram svoje srce svoj svojoj braći iz kršćanskih crkava i zajednica, posebno pozdravljajući vas koji ste ovdje prisutni, u očekivanju našeg skorog osobnog susreta; a u ovom vam trenutku želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost što ste željeli biti prisutni u ovom svečanom obredu.

A sada se obraćam svim ljudima, svakom čovjeku (i s kojim poštovanjem mora apostol Kristov izgovarati ovu riječ - "čovjek"!)

Molite za mene.

Pomozite mi da vam mogu služiti! Amen.