RIM, 28. rujna 2015. – Natrag u Rimu, nakon svoga putovanja na Kubu i Sjedinjene Države, koje je za vrhunac imalo svjetski susret obitelji u Philadelphiji, papa se Franjo sada suočava s mnogo zahtjevnijim izazovom sinode, koja će započeti 4. listopada, na nedjelju liturgijske godine na koju će – kao da je šala providnosti – u katoličkim crkvama diljem svijeta odjekivati ove Isusove riječi: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“
Piše: Sandro Magister, www.chiesa
Sinoda će trajati tri tjedna, a procedure koje će biti usvojene još nisu obznanjene, unatoč tome što imaju velik utjecaj na rezultat rada.
Ono što je sigurno jest da neće biti završne poruke, kako nije uspostavljeno povjerenstvo koje bi je napisalo.
Još jedna sigurna odlika, koju je unaprijed najavio papa Franjo, jest to da će „svakog tjedna biti rasprava o jednom poglavlju“ od tri, u koja je podijeljen pripremni dokument:
Ovoga puta tako neće biti Relatio post disceptationem na polovici rada, nakon prve faze slobodne rasprave o svemu, kao na sinodi u listopadu 2014. Rasprava će biti razdijljena u uske jezične skupine, svaka od kojih će sumirati svoja viđenja u izvješće koje će ostati povjerljivo. Nakon tri tjedna glasat će se o završnoj Relatio i Papa će održati zaključni govor.
Također, za razliku od prije, ne očekuje se da će nakon nekoliko mjeseci biti poslijesinodalne apostolske pobudnice, koja će zaključiti sve. Rasprava će ostati otvorenom za budući razvoj. Jedino utjelovljenje provizornih zaključaka bit će papin govor na kraju tjedna, koji će naravno nadmašiti i prekriti sve druge glasove.
Unatoč mnogo-najavljivanoga naglaska na kolegijalnost, u biti, sljedeća će runda sinode također vidjeti na djelu Franjino monokratsko korištenje papinskog autoriteta, kao na prošlogodišnjem zasjedanju, na čijem je kraju papa zadržao živima prijedloge koji nisu dobili većinu potrebnu za odobrenje. A ticale su se najkontroverznijih točaka, razvoda i homoseksualnosti.
*
Nesporan znak ove monokratske uporabe papinske vlast bila je objava, 8. rujna, dvaju motuproprija kojima je Franjo reformirao procedure za proglašenje ništavosti ženidbe:
Reforma ženidbenih procesa očekivala se već neko vrijeme. No Franjo ju je pokrenuo, držeći po strani sinodu usredotočenu na obitelj, za koju je znao da nije sklona potvrditi ono što on ima na umu. Uspostavio je pripremno povjerenstvo u kolovozu 2014., prije saziva prvog zasjedanja sinode. A motuproprij je potpisao 15. kolovoza, prije drugog zasjedanja, zakazavši provedbu za 8. prosinca.
Najbitnija inovacija novih procedura jest to da bi se dobilo proglašenje ništavosti, puka riječ molitelja će imati „snagu punog dokaza“, bez potrebe za drugim dokazima, i pretpostavljeni će „manjak vjere“ djelovati kao univerzalan ključ, ne samo za tisuće, nego za milijune ženidbi koje će se proglasiti ništavima, s ultra-brzom procedurom, s mjesnim biskupom kao jedinim sucem.
O tome će se sinodski oci naći pred fait accompli. Ali teško je zamisliti da ne raspravljaju o tome. Crkveni je povjesničar Roberto de Mattei čak postavio hipotezu da bi neki sinodski oci mogu tražiti ukinuće ovog upravnog akta pape Franje, „najrevolucionarnijega do sada“. I citirao je povijesni presedan o retrakciji, koju je 1813. učinio Pio VII. – zatočenik Napoleona Bonapartea – svoga akta o podčinjenju Svete Stolice suverenitetu jednog cara: retrakciju je javno zatražio kardinal Bartolomeo Pazza, državni pro-tajnik, i drugi „revni“ kardinali, kao i veliki duhovni učitelj Pio Brunone Lanteri, kasnije s naslovom "časni":
*
U međuvremenu, značajan broj teologa, filozofa i znanstvenika iz različitih zemalja uputio je apel u američkom magazinu First Things, tražići od sinodskih otaca da odbace paragraf 137 pripremnoga dokumenta, prosuđen kao protivan nauku Crkve i predznak zbunjenosti među vjernicima:
Apel se dotiče nauka Pavla VI. u enciklici "Humanae Vitae" o kontroli rađanja - encikliku koju je sam papa Franjo nazvao "proročkom" - i među svojim autorima i potpisnicima broji dobar broj profesora s Instituta za studije ženidbe i obitelji Ivana Pavla II: Stephan Kampowski, Livio Melina, Jaroslav Merecki, José Noriega, Juan José Pérez-Soba, Mary Shivanandan, Luigi Zucaro, kao i genije poput njemačkog filozofa Roberta Spaemanna i švicarskog etičara Martina Rhonheimera.
Prema prosudbi potpisnika apela, paragraf 137 pripremnoga dokumenta pridaje apsolutan primat pojedinoj savjesti u izboru način kontrole rađanja, čak i protiv nauka crkvenoga magisterija, s dodatnim rizikom da se takav primat može proširiti i na druga područja, poput abortusa i eutanazije.
U biti, upravo se na primat pojedinačne savjesti oslanjaju podržavatelji pričesti za razvedene i ponovno vjenčane "onkraj onoga što bi pravilo moglo objektivno reći", kako je jedan od njih, bečki kardinal Christoph Schönborn objasnio u intervjuu za La Civiltà Cattolica, 26. rujna:
"Postoje situacije u kojima svećenik, voditelj, koji poznaje osobe, može doći do točke gdje će reći: 'Vaša je situacija takva da, u savjesti, u vašoj i u mojoj savjesti kao župnika, vidim vaše mjesto u sakramentalnom životu Crkve.'"
Jaz između pojedinačne savjesti i crkvenoga nauka usporedan je onome što razdvaja pastoralnu praksu od nauka: opasnost koja se po prosudbi mnogih promalja nad sinodom i postaje predmetom vrlo snažnih riječi kardinala Gerharda Müllera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, na predavanju održanu 1. rujna u Regensburgu, u prigodi predstavljanja njemačkog izdanja knjige Bog ili ništa, kardinala Roberta Saraha:
Prema Mülleru, upravo je "razdvajanje nauka i vjerske prakse" dovelo do šizme u zapadnoj Crkvi u XVI. stoljeću. S varljivom praksom indulgencija, Rimska je crkva zapravo ignorirala nauk i "izvorni protest samoga Luthera protiv nehaja crkvenih pastira bio je opravdan, jer se ne smije poigravati sa spasenjem duša, čak i ako bi svrha varke bila da se učini dobro djelo."
I danas - nastavio je kardinal - pitanje je isto: "Ne smijemo zavaravati ljude kada je riječ o sakramentalnosti braka, nerazrješivosti, otvorenosti prema djeci, i temeljnoj komplementarnosti dvaju spolova. Pastoralna skrb mora u vidu imati vječno spasenje, i ne smije površno udovoljavati željama naroda."
*
Kao što se može vidjeti, zagovornici su "otvorenosti" vrlo aktivni, ali stavovi onih koji se protive također su brojni i jaki.
U Rimu će, 29. rujna, biti ponovljeno predstavljanje, podržano sa 700,000 potpisa, uključujući 180 kardinala i biskupa, "Sinovskoga apela" papi Franji da proglasi "riječ razjašnjenja" protiv "raširenih zabuna koje izniču iz procjepa koji je otvoren unutar Crkve i koji bi privatio preljub - dopuštajući razvedenim i civilno ponovno vjenčanim katolicima primanje svete pričesti - i koji bi praktično prihvatio čak i istospolne zajednice."
Ovaj apel papi nije daleko od onoga što je rekao kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup, i otac na predstojećoj sinodi u intervjuu za Corriere della Sera, u nedjelju, 27. rujna:
"Za mene je žuran prioritet da sinoda predloži Svetom Ocu naučiteljsku izjavu koja bi ujedinjavala pojednostavljujući nauk o ženidbi. Izjavu s ciljem pokazivanja odnosa između iskustva vjere i sakramentalne naravi ženidbe."
Čitav tekst intervjua:
Na Sveučilištu Angelicum, 30. rujna, kardinali Carlo Caffarra i Raymond Leo Burke, dvojica od pet kardinala koji su na rubu sinode 2014. zauzeli stav protiv svoga kolege Waltera Kaspera knjigom Ostajući u Kristovoj istini, reafirmirat će svoje izjave, zajedno s nadbiskupom Cyrilom Vasilom, tajnikom Kongregacije za Istočne Crkve, i također suautorom knjige.
Još će se dvije knjige s istom perspektivom objaviti, napisane ne od pet, nego sedamnaest kardinala, iz Afrike, Azije, Europe i Amerike, od kojih će šestorica sudjelovati na sinodi, bilo po službi, kao što je Robert Sarah iz Gvineje, bilo po osobnom papinskom imenovanju, kao što je Talijan Caffarra:
Sinoda je na vratima, a boj je u punom jeku. A zadnju će riječ imati papa Franjo.
Nema komentara:
Objavi komentar