Navještaj datuma Uskrsa i pomičnih svetkovina, koji se čita ili pjeva na Bogojavljenje potječe iz vremena kada kalendari nisu bili olako dostupni. Bilo je potrebno obznaniti datum Uskrsa unaprijed, jer brojna slavlja liturgijske godine ovise o tom datumu. Broj nedjelja nakon Bogojavljenja, datum Čiste srijede, te broj nedjelja nakon Pedesetnice - svi se računaju u odnosu na Uskrs.
Iako današnji kalendari donose datum Uskrsa i drugih blagdana liturgijske godine već godinama unaprijed, navještaj na Bogojavljenje i dalje ima svoju vrijednost. On je podsjetnik na središnjost Uskrsnuća Gospodnjega u liturgijskoj godini, i važnost velikih otajstava vjere koja se slave svake godine.
Navještaj može pjevati ili čitati s ambona đakon, kantor ili čitač, obično nakon Evanđelja, ili nakon popričesne molitve.
U tekstu Navještaja izričito se spominju datumi Uskrsa, Pepelnice, Uzašašća, Pedesetnice, i prve nedjelje došašća.
Tekst Navještaja:
Predraga braćo,
objavila nam se slava Gospodnja i uvijek će se objavljivati dok On ponovno ne dođe.
U tijeku i rasporedbi vremena spominjemo se i živimo otajstvo spasenja.
Središte čitave liturgijske godine Vazmeno je trodnevlje našega Gospodina
raspetoga, ukopanoga i uskrsloga,
a vrhunac mu je Vazam – Nedjelja uskrsnuća, 20. travnja.
Svake nedjelje, toga tjednog Uskrsa, uprisutnjuje sveta Crkva
ovo veliko otajstvo, u kojem je Krist pobijedio grijeh i smrt.
Od Vazma proistječu svi sveti dani:
početak korizme, na Pepelnicu 5. ožujka;
Uzašašće Gospodinovo, 29. svibnja;
Nedjelja Pedesetnice – Duhovi, 8. lipnja;
a početak došašća u nedjelju 30. studenog.
I na blagdane Presvete Bogorodice, apostola i svetih, te na spomen vjernih mrtvih,
navješćuje Crkva na svom putu zemaljskom Gospodnje pashalno otajstvo.
Kristu, koji bijaše, koji jest i koji dolazi, Gospodaru vremena i povijesti,
neprolazna slava u vijeke vjekova. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar