srijeda, 22. listopada 2014.

Prva propovijed pape Ivana Pavla II.: Ti si Krist, Sin Boga živoga

Na današnji dan 1978., novoizabrani papa Ivan Pavao II, započeo je svoj pontifikat svečanom Misom na Trgu sv. Petra. Nakon njegove kanonizacije u travnju ove godine, taj je datum uvršten u Opći rimski kalendar, kao spomendan sv. Ivana Pavla II., pape. Slijedi tekst propovijedi koju je Ivan Pavao II. održao toga dana.

*     *     * 

1. "Ti si Krist, Sin Boga živoga" (Mt 16,16).

Ove je riječi izgovorio Šimun, sin Jonin, u krajevima Cezareje Filipove. Da, on ih je izrekao svojim jezikom, s duboko proživljenim i iskušenim uvjerenjem – ali njihovo podrijetlo, njihov izvor nije u njemu: "...jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima" (Mt 16,17). To su bile riječi Vjere.

Ove riječi označavaju početak Petrova poslanja u povijesti spasenja, u povijesti naroda Božjega. Od tog trenutka, od te ispovijesti vjere, sveta povijest spasenja i naroda Božjega krenula je prema novoj dimenziji: izraziti se u povijesnoj dimenziji Crkve. Ova crkvena dimenzija povijesti naroda Božjega ima podrijetlo, zapravo je rođena, iz ovih riječi vjere, i povezana je s čovjekom koji ih je izgovorio: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju."

2. Ove se iste riječi moraju ponovno izgovoriti i čuti, danas i ovdje: "Ti si Krist, Sin Boga živoga."

Da, braćo i sinovi i kćeri, ove riječi prije svega.

Njihov sadržaj otkriva našim očima otajstvo živoga Boga, tajnu kojoj nas je približio Sin. Nitko, zapravo, nije doveo živoga Boga tako blizu čovjeku i objavio ga, kao što je on to sam jedini učinio. U našem poznavanju Boga, u našem putovanju prema Bogu, sasvim smo povezani sa snagom ovih riječi: "Onaj koji vidi mene, vidi Oca." On koji je beskonačan, nedokučiv, neopisiv, približio nam se u Isusu Kristu, jedinorođenom Sinu, rođenom od Marije Djevice u betlehemskoj štali.

Svi vi koji već imate neprocjenjivi dar vjere, svi vi koji još tražite Boga, i također vi koje muči sumnja: molim vas čujte još jednom, danas na ovom svetom mjestu, riječi koje je izrekao Šimun Petar. U tim je riječima vjera Crkve. U tim je istim riječima, štoviše, konačna i potpuna istina o čovjeku: sinu živoga Boga. "Ti si Krist, Sin Boga živoga."



3. Danas novi rimski biskup svečano počinje svoju službu i poslanje Petrovo. U ovom je, zapravo, gradu Petar završio i ispunio poslanje koje mu je povjerio Gospodin.

Gospodin mu je uputio ove riječi: "...dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." (Iv 21,18)

Petar je došao u Rim!

Što ga je drugo vodilo i dovelo u ovaj grad, srce Rimskoga carstva, osim poslušnosti nadahnuću primljenu Gospodina. Možda taj galilejski ribar nije htio doći ovamo. Možda bi više volio ostati onamo, na obalama Genezaretskog jezera, sa svojom lađom i svojim mrežama. Ali uz Gospodinovo vodstvo, poslušan njegovu nadahnuću, došao je ovamo!

Prema drevnoj predaji (književno veličanstveno izraženoj u romanu Henryka Sienkiewicza) Petar je htio napustiti Rim za vrijeme Neronovih progona. Ali Gospodin je posredovao: pošao je susresti ga. Petar mu se obratio pitajući: "Quo vadis, Domine?" (Kamo ideš, Gospodine?). I Gospodin mu je odmah odgovorio: "Idem u Rim, da me ponovno razapnu." Petar se vratio u Rim i ostao ondje do svog raspeća.

Da, braćo i sinovi i kćeri, Rim je Petrovo sjedište. Kroz stoljeća novi su ga biskupi nasljeđivali na njegovu sjedištu. Danas novi biskup dolazi na Perovu stolicu u Rim, biskup pun strepnje, svjestan svoje nevrijednosti. I kako je moguće ne strepiti pred veličinom ovog poziva i pred sveopćim poslanjem ovog rimskog sjedišta?!

Na Petrovo sjedište danas stupa biskup koji nije Rimljanin. Biskup koji je sin Poljske. Ali od ovog trenutka on također postaje Rimljaninom. Da, Rimljaninom. On je također Rimljanin jer je sin nacije čija je povijest, od prvih svitanja, i čija je tisućljetna tradicija, obilježena živom, jakom, neprekinutom i duboko osjećenom vezom s Petrovim sjedištem, nacije koja je uvijek ostala vjerna ovom rimskom sjedištu. Nedokučiv je plan Božanske Providnosti!

4. U prošlim stoljećima, kada je nasljednik Petrov preuzimao svoje sjedište, na njegovu je glavu stavljan triregnum ili tijara. Posljednji okrunjeni papa bio je Pavao VI. 1963., ali nakon svečane krunidbene ceremonije, nikada više nije koristio tijaru, ostavivši slobodu svojim nasljednicima da se odluče o tome.

Papa Ivan Pavao I., čija je uspomena još tako živa u našim srcima, nije želio imati tijaru; ne želi je niti njegov nasljednik danas. Ovo nije vrijeme za povratak obreda i onoga što se pogrešno smatra simbolom svjetovne vlasti papa.

Naše nas vrijeme poziva, potiče i obvezuje da se zagledamo u Gospodina i utonemo u ponizno i pobožno razmatranje nad otajstvom vrhovne vlasti samoga Krista.

On koji je bio rođen od Marije Djevice, tesarev sin (kako se za njega mislilo), Sin živoga Boga, kako je Petar ispovjedio, došao je da nas učini "kraljevskim svećenstvom".

Drugi vatikanski koncil nas je podsjetio na otajstvo ove vlasti i na to da se Kristova misija svećenika, proroka-naučitelja i kralja nastavlja u Crkvi. Svi, cijeli Božji narod, sudjeluje u ovoj trostrukoj misiji. Možda je u prošlosti tijara, ova trostruka kruna, stavljana na papinu glavu da bi se tim simbolom izrazio Gospodinov plan za njegovu Crkvu, to jest da svi hijerarhijski redovi Kristove Crkve, sva "sveta vlast" koja se vrši u Crkvi, nije ništa drugo nego služba, služba s jednom svrhom: osigurati da sav narod Božji sudjeluje u ovom trostrukom Kristovom poslanju i uvijek ostane pod vlašću Gospodnjom; vlašću koja svoj izvor ima ne u vlasti ovoga svijeta, nego od Oca nebeskoga i u otajstvu križa i uskrsnuća.

Apsolutna, ali ipak slatka i blaga vlast Gospodinova odgovara cijeloj dubini ljudske osobe, najuzvišenijim težnjama intelekta, volje i srca. Ona ne govori jezikom sile, nego se izražava kroz ljubav i istinu.

Novi nasljednik Petrov na rimskom sjedištu uzdiže danas gorljivu, poniznu i vjerujuću molitvu: Kriste učini da postanem i ostanem službenikom tvoje jedinstvene vlasti! Službenikom tvoje ugodne vlasti! Službenikom tvoje vlasti koja ne poznaje zalaza. Učini me slugom. Uistinu slugom slugu svojih.

5. Braćo i sestre, ne bojte se dočekati Krista i primiti njegovu moć. 

Pomozite Papi i svima koji žele služiti Kristu, i s Kristovom snagom služiti ljudima i cijelom čovječanstvu. 

Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! 

Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna "što je u čovjeku". Samo on to zna!

Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegovog uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja, koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.

Upravo danas cijela Crkva slavi Svjetski misijski dan; to jest kada moli, razmatra i djeluje da bi Kristove riječi života mogle dosegnuti sve ljude i da ih oni prime kao poruke nade, spasenja i potpunog oslobođenja.

6. Zahvaljujem svima ovdje prisutnima koji ste željeli sudjelovati u ovoj svečanoj inauguraciji u službu novog Petrova nasljednika.

Od srca zahvaljujem državnim poglavarima, predstavnicima vlasti, i delegacijama vlada što su me počastili svojom nazočnošću.

Hvala vama, uzoriti kardinali Svete Rimske Crkve.

Zahvaljujem vama, voljena braćo u biskupstvu. 

Hvala vama, svećenici. 

Vama sestre i braćo, redovnici i redovnici redova i kongregacija! Hvala! 

Hvala vama, Rimljani. 

Hvala hodočasnicima koji su došli iz cijeloga svijeta.

Hvala svima koji su s ovim svetim obredom povezani putem radija i televizije.

7. [Na poljskom] Obraćam se vama, dragi moji sunarodnjaci, hodočasnici iz Poljske, braćo biskupi na čelu s vašim divnim primasom, svećenici, sestre i braćo poljskih redovničkih kongregacija – vama predstavnicima Poljske iz cijeloga svijeta.

Što kazati vama koji ste došli iz moga Krakowa, iz sjedišta svetog Stanislava, čiji sam nevrijedni nasljednik bio kroz četrnaest godina? Što kazati? Sve što bih mogao reći palo bi u beznačaj uspoređeno s onim što moje srce osjeća, i što vaša srca osjećaju, u ovom trenutku.

Stoga ostavimo riječi. Neka ostane samo velika tišina pred Bogom, tišina koja postaje molitvom. 

Pozivam vas: budite uz mene! Na Jasnoj Gori i svugdje. Nemojte prestati biti uz s Papom koji danas moli riječima pjesnika: "Majko Božja, ti koja braniš sjajnu Czestochowu i blistaš kod Ostrabrama". Iste ove riječi upućujem vama u ovom trenutku.

8. Bio je ovo vapaj i poziv na molitvu za novog papu, poziv izražen na poljskom jeziku. Isti poziv upućujem svima sinovima i kćerima Katoličke Crkve. Sjetite me se danas i uvijek u svojim molitvama.

[Na francuskom] Katolicima iz zemalja francuskoga jezika izražavam svoju ljubav i predanost. Nadam se osloniti se na vašu iskrenu sinovsku pomoć. Želim vam da napredujete u vjeri! Onima koji ne dijele ovu vjeru, također upućujem svoje poštovanje i srdačne pozdrave. Vjerujem da će njihovi izrazi dobre volje olakšati duhovnu misiju koja leži na meni, i kojoj ne nedostaju reperkusije za sreću i mir u svijetu.

[Na engleskom] Svima vama koji govorite engleski, upućujem u Kristovo ime srdačan pozdrav. Računam na podršku vaših molitvi i vaše dobre volje u izvršavanju moje misije služenja Crkvi i čovječanstvu. Neka vam Krist dadne svoju milost i svoj mir, obarajući prepreke podjela i ujedinjujući sve u njemu.

[Na njemačkom] Srdačan pozdrav upućujem svim ovdje prisutnim predstavnicima i svim ljudima iz zemalja njemačkoga jezika. Nekoliko puta - i nedavno tijekom moga posjeta Saveznoj Republici Njemačkoj - imao sam priliku osobno upoznati dobročiniteljski rad Crkve i njezinih vjernika. Neka vaš požrtvovan rad za Krista i dalje bude plodonosan za potrebe i nevolje Crkve u cijelom svijetu. Stoga vas molim da podržite moju novu apostolsku službu svojom molitvom.

[Na španjolskom] Moje se misli sada okreću svijetu španjolskoga jezika, tako značajnu dijelu Crkve Kristove. Vama, draga braćo i djeco, upućujem u ovom svečanom trenutku srdačan pozdrav novoga pape. Ujedinjeni vezom zajedničke katoličke vjere, vjerni svojoj kršćanskoj tradiciji, življenoj u sve pravednijem i solidarnijem ozračju, zadržite svoju poznatu privrženost Kristovu namjesniku i ustrajno njegujte pobožnost prema našoj Majci, presvetoj Mariji.

[Na portugalskom] Braćo i djeco portugalskoga jezika: kao "sluga slugu Božjih" s ljubavlju vas pozdravljam u Gospodinu. Blagoslivljajući vas, povjeravam se u ljubavi u vaše molitve, i u vašu vjernost kako biste živjeli poruku ovoga dana i ovoga obreda: "Ti si Krist, Sin Boga živoga!"

[Na ruskom] Neka Gospodin bude s nama sa svojom milošću i čovjekoljubljem svoga milosrđa. 

[Na češkom] Od sveg srca pozdravljam Čehe i Slovake, koji su mi tako bliski.

[Na ukrajinskom] Od sveg srca pozdravljam i blagoslivljam sve Ukrajince, u dijaspori i u čitavu svijetu. 

[Na litavskom] Srdačan pozdrav mojoj braće iz Litve. Budite sretni i vjerni Kristu.
  
Otvaram svoje srce svoj svojoj braći iz kršćanskih crkava i zajednica, posebno pozdravljajući vas koji ste ovdje prisutni, u očekivanju našeg skorog osobnog susreta; a u ovom vam trenutku želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost što ste željeli biti prisutni u ovom svečanom obredu.

A sada se obraćam svim ljudima, svakom čovjeku (i s kojim poštovanjem mora apostol Kristov izgovarati ovu riječ - "čovjek"!)

Molite za mene.

Pomozite mi da vam mogu služiti! Amen.

srijeda, 8. listopada 2014.

Ostajući u Kristovoj istini: Odlomci iz knjige petorice kardinala o nerazrješivosti braka i sakramentima

Ovih je dana objavljena knjiga pod naslovom Ostajući u Kristovoj istini, koja donosi tekstove petorice kardinala, jednoga nadbiskupa, i tri profesora, kao odgovor na prijedloge kardinala Kaspera iznesene u veljači na izvanrednom kardinalskom konzistoriju. Tekstovi se, iz raznih pogleda, tiču nerazrješivosti braka i pripuštanja razvedenih i ponovno vjenčanih vjernika sakramentima ispovijedi i pričesti. 

Knjigu je uredio augustinijanac, o. Robert Dodaro, i objavljena je na nekoliko različitih jezika:

U nastavku, prijevod nekoliko ulomaka iz knjige.

*     *     *

I. Argument rasprave
O. Robert Dodaro, O.S.A., predsjednik Patrističkoga instituta, Augustinianum (Rim)

Eseji u ovom izdanju predstavljaju odgovor petorice kardinala Rimokatoličke crkve i četvorice drugih znanstvenika na knjigu Evanđelje obitelji, koju je ranije ove godine objavio Walter kardinal Kasper. Kasperova knjiga sadrži govor koji je izrekao tijekom izvanrednog kardinalskog konzistorija, održanog 20. i 21. veljače 2014. (str. 11)
Autori ovog sveska zajednički tvrde da Novi zavjet predstavlja Krista kako nedvosmisleno zabranjuje razvod i ponovno vjenčanje na temelju Božjega izvornog plana za brak, postavljenoga u Knjizi postanka 1,27 i 2,24. Milosrdno rješenje za razvod koje zagovara kardinal Kasper, nije nepoznato „u drevnoj Crkvi, no doslovno nijedan od pisaca čija su djela preživjela i koje smatramo autoritetima, ne zagovaraju ga; i doista, kada ga spominju, to je više da ga osude kao biblijski neutemeljeno. Nema ništa iznenađujuće u toj situaciji; zlouporabe mogu postojati tu i tamo, ali samo njihovo postojanje nije jamac da to nisu zlouprabe, a nekmoli modeli koje treba slijediti.“ … Ovo nije niz zakona koje je izmislila Crkva; oni čine božanski zakon, i Crkva ih ne može izmijeniti. (str. 34-35)


II. Gospodnji nauk o razvodu i ponovnom vjenčanju: Biblijski podatci
Paul Mankowski, S.J., znanstvenik na Institutu Lumen Christi (Chicago)

Reagirajući na Isusov govor da ponovno vjenčanje nakon razvoda jest preljub, njegovi su mu učenici rekli, „Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se“ (Mt 19,10). Od prvog trenutka ove izjave, nauk koji je Isus iznio kao volju Božju, bio je vrlo uznemirujući, čak i ljudima dobre volje. Sljedeća stoljeća nisu pokazala nikakva smanjenja u energiji i domišljatosti posvećenoj slabljenju ili poništavanju snage ovoga nauka, i dokle god je korisno zaobilaziti nauk, bit će pokušaja da se umanji značaj njegova biblijskog utemeljenja. No nauk je iznesen kao apsolutan kod Mateja, Marka i Luke, pa čak se i Pavao dobro potrudio, inzistirajući da ga kao navjestitelja nauka, a ne njegova autora, ne treba kriviti za njegovu strogoću: „A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin“ (1 Kor 7,10). Ne može biti nikakve sumnje da je to Gospodnji nauk. (str. 62-63)


III. Razvod i ponovno vjenčanje u ranoj Crkvi: Neka povijesna i kulturalna razmatranja
John M. Rist, profesor emeritus klasike i filozofije na Sveučilištu u Toronti, i bivši predstojnik Filozofske katedre „Kurt Pritzl, O.P.“ na Katoličkom sveučilištu u Americi

Ako se zapitamo kako je moguće da postoje oni koji se pozivaju na drevni dokaz kao dio argumenta u prilog promjeni, možemo samo zaključiti da su oni (ili izvori na koje se oslanjaju) krivi zbog nesretne prakse, previše uobičajene drugdje u akademskom svijetu; dokaz u korist jednog pogleda je premoćno superioran, ali postoje malobrojni slučajevi – i možda čak oni uglavnom neizvjesna određenja – koji ukazuju na suprotan zaključak. Tada se tvrdi da dokaz, ako nije u korist promjene, barem ostavlja rješenja otvorenima. Takva se procedura samo može osuditi kao metodološki manjkava. (str. 92)


IV. Rastava, razvod, razrješenje veza, i ponovno vjenčanje: Teološki i praktični pristup pravoslavnih crkava
Nadbiskup Cyril Vasiľ, S.J., tajnik Kongregacije za istočne crkve

Krist je donio svoju novu, revolucionarnu poruku, koja je bila „protukulturalna“ poganskom svijetu. Njegovi su učenici naviještali njegovu radosnu vijest, neustrašivo predstavljajući gotovo nemoguće zahtjeve koji su bili u opreci s kulturom tog doba. Svijet je danas možda jednako označen neopoganstvom potrošnje, komfora i egoizma, pun novih okrutnosti počinjenih sve modernijim i sve više dehumanizirajućim metodama. Vjera je u nadnaravna načela sada, više nego ikad, podložena poniženju.
Sve nas ovo dovodi do razmatranja je li „tvrdoća srca uvjerljiv argument koji bi zamrsio jasnoću evanđeoskog nauka o nerazrješivosti kršćanskoga braka. Ali kao odgovor na brojna pitanja i sumnje, i na mnoge kušnje da se nađe „prečac“ ili „snizi prag“ za egzistencijalni skok koji se čini u velikoj „borbi“ bračnoga života – u svoj ovoj zbrci među mnogim protivnim i zbunjujućim glasovima, danas još odzvanjaju Gospodinove riječi: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Mk 10,9), i zaključno razmišljanje sv. Pavla: „Otajstvo je to veliko…“ (Ef 5,32). (str. 128)


V. Jedinstvo i nerazrješivost braka: Od Srednjeg vijeka do Tridentskog sabora
Walter kardinal Brandmüller, bivši predsjednik Papinskoga odbora za povijesne znanosti

Tako razvoj nauka, sakramenata, i hijerarhije božanskoga zakona ne dolazi kao usputan povijesni proizvod, nego ga vodi i omogućava Duh Božji. Iz tog razloga, ovaj je razvoj nepovratan, i otvoren samo prema potpunijem razumijevanju. Tradicija u ovom smislu ima normativni karakter. U našem slučaju, to znači da nema puta izvan jedinstva, sakramentalnosti i unutarnje nerazrješivosti braka između dviju krštenih osoba – osim puta u grješku. (str. 144)


VI. Svjedočanstvo o snazi milosti: O nerazrješivosti braka i raspravi o civilno ponovno vjenčanima i sakramentima
Gerhard Ludwig kardinal Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere

Ako su razvedene i ponovno vjenčane osobe subjektivno u savjesti uvjerene da je prethodna ženidba bila nevaljana, to treba objektivno dokazati pred mjerodavnim ženidbenim sudovima. Brak se ne tiče samo odnosa dviju osoba prema Bogu; on je i stvarnost Crkve, sakrament, o čijoj valjanosti ne odlučuje pojedinac za sebe, nego Crkva u koju je utjelovljen po vjeri i krštenju. (str. 162)


VII. Sakramentalna ontologija i nerazrješivost braka
Carlo kard. Caffara, nadbiskup Bologne

Crkva ima poslanje voditi čovječanstvo, obrazovati ljude da nadiđu „neslaganje između onoga što se nalazi na površini i onoga što doista jest otajstvo ljubavi“. Ona ima poslanje naviještati Evanđelje braka. Ona također ima poslanje naviještati također i Evanđelje – ponovit ću: Evanđelje – nerazrješivosti, istinsko blago koje Crkva čuva u glinenim posudama. (str. 179-180)


VIII. Razvedeni i civilno vjenčani i sakramenti Euharistije i ispovijedi
Velasio kardinal De Paolis, C.S., predsjednik emeritus Prefekture za ekonomske poslove Svete Stolice

Milosrđe se često predstavlja u opreci prema zakonu, čak i božanskom zakonu. Takav je pogled neprihvatljiv. Božja je zapovijed manifestacija ljubavi kojom nam On pokazuje put kako ne bismo zastranili na našem životnom putovanju. No, postaviti Božje milosrđe u suprotnost s njegovim vlastitim zakonom je neprihvatljivo protuslovlje. (str. 203)
Na temelju gornjih primjedbi, čini se da u pogledi razvedenih i civilno vjenčanih osoba, i njihova pripuštanja sakramentima pokore i Euharistije, nema rješenje dokle god njihovo neregularno bračno stanje stoji nepromijenjeno. Ova se činjenica ne može pripisati ozbiljnosti i strogoći zakona, jer ovdje nisu u pitanju ljudski zakoni koji se mogu promijeniti ili čak opozvati, nego božanski zakoni koji su dobri za čovjeka i označuju stazu spasenja koju je pokazao sam Bog. (str. 209)


IX. Kanonska ništavost bračnoga procesa kao potraga za istinom
Raymond Leo kard. Burke, prefekt Vrhovnoga sudišta Apostolske signature

Walter kard. Casper, u svom izlaganju na izvanrednom kardinalskom konzistoriju, 20. veljače 2014., postavio je pitanje prikladnosti pravnoga procesa. U pogledu proglašenja braka ništavim, primijetio je:
Budući da ženidba kao sakrament ima javni karakter, odluka o valjanosti braka ne može se jednostavno prepustiti subjektivnoj procjeni stranaka kojih se tiče. Može se, međutim, postaviti pitanje je li sudski put, koji u biti nije iure divino, nego se razvio tijekom povijesti, jedini put prema razrješenju problema, ili se mogu zamisliti druge, pastoralnije i duhovnije procedure. Alternativno, može se zamisliti da biskup povjeri zadaću svećeniku s duhovnim i pastoralnim iskustvom pokorničara ili biskupskoga vikara.
Nastavio je s karikaturom procesa o ništavosti braka na drugom i trećem stupnju, postavljajući retoričko pitanje: „Stoga, mogu li se dosta odluke o dobru i zlu ljudi donositi na drugoj i trećoj razini, samo na temelju zapisnika, to jest, na temelju papira, bez stvarnog poznavanja ljudi i njihove situacije?“ (str. 211-212)
Pravni proces za proglašenje braka ništavim bitan je za otkrivanje istine o tvrdnji da je ono što se činilo da je pravi brak, zapravo, ništavo. Imajući u vidu složenost ljudske naravi i njezin odraz u većini slučajeva bračne ništavosti, jedini način na koji se, s moralnom sigurnošću, može saznati istina o takvoj tvrdnju jest dijalektički, koji je predviđen sudskim procesom i koji je pažljivo artikuliran i razvijen kroz povijest crkvene discipline. (str. 239).
Na kraju, odgovor na pitanje o kanonskom procesu za proglašenja braka ništavim, postavljeno u Pripremnom dokumentu treće Izvanredne Opće skupštine Biskupske sinode, može se naći samo kroz puno poštovanje naravi tvrdnje o ništavosti braka i naravi procesa kojim se otkriva istina o toj tvrdnji. Nadam se će održavanje nadolazeće Izvanredne Opće skupštine Biskupske sinode voditi prema novom poštivanju kanonskoga ženidbenog procesa, i nove obveze osiguravanja cjelovita procesa vjernicima koji to zatraže, zbog njihova vječnog spasenja. (str. 240)